Čarolija u pustinji

Vikend ljubići

Zapljusnula ju je bujica arapskih reči. Strančevo lice bilo je iskrivljeno od besa i ona je instinktivno podigla ruke da se odbrani.
– Ne gledajte me tako! – izraz njegovog lica postao je još mračniji. – Nemojte me se plašiti.
Tek tada je shvatila da je očima pratio tanke lance oko njenog struka, do teškog lanca, vezanog za veliki krevet na drugom kraju sobe.
Krv mu je jumula u obraze. Pa ona je ovde zarobljenik, i njena je obaveza da mu bude na usluzi!
Kesi je oblio hladan znoj kada je pomislila da će biti igračka ovog čoveka. Zadesila ju je grozna sudbina. Kako da se s tim pomiri?
– Gde je ključ?
– Da sam to znala, zar mislite da bih bila ovde?
Posmatrao ju je, a zatim joj je prebacio ogrtač preko
ramena.
– Pokrijte se – glas mu je bio osoran, kao da ga njena oskudna odeća vređa.
– Hvala – uvila se u tkaninu, ali šta je toplota mogla protiv unutrašnjeg smrzavanja, koje ju je obuzelo. Drhtala je kao list na vetru.
Gledala je stranca kako pali svejl podstiče vatru u peći. Zlatna svetlost i finopucketanje vatre ispuniše šator.
– Dođite i pojedite nešto, biće vam bolje.

– Biće mi bolje tek kada odem odavde – pogledom je sevala prema njemu, čovek koji je u celosti bio njen neprijatelj,, a čija je atraktivnost njoj bila zabranjena.
Kako je mogla u ovakvoj situaciji da ga gleda kao privlačnog muškarca? Mora da joj je šok pomutio razum!
Pružio joj je ruku, ali instinkt ju je odmah upozorio da bi bilo vrlo opasno da ga dodirne.
– Ko ste vi? – upitala ga je radoznalo.
– Ime mi je Amir ibn Masud al Jabet – njegov naklon bio je jedva primetan, ali je očigledno čekao njenu reakciju.
– Čula sam već to ime – samo kad bi znala gde… Sigurna je bila u to da se nisu sreli. Njegovo lice je nezaboravno.
– Ja sam šeik od Tarakhara.
– Šeik od… – Kesi je ostala bez reči. Nikakvo čudo što joj je to ime bilo poznato. Ceo svet je znao za ovog šeika, za njegovo bogatstvo i moć. Jošjuče je putovala kroz njegovu zemlju. Ali zašto je on ovde? Da li je imao nešto s ljudima koji”su joj sve ovo priredili?
Stišavao se bes u njoj. Obavila je ruke oko sebe i povukla se unazad.
– A vi ste…?
– Zovem se Kasandra Denison. Kesi.
– Kasandra.
Kako je izgovorio njeno ime… zvučalo je egzotično i tajanstveno. Poželela je da on ne menja ton i akcenat.

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se