2587

Čipka od sećanja

Vikend ljubići

Sve je, za Edrijena Evertona, nakon pet predugih godina moglo da dođe na svoje mesto, da nije postojala dilema od koje se preznojavao i dobijao napade panike. Tog jutra se probudio sa pomešanim osećanjima sreće i paklene zabrinutosti. U tom danu je mnogo mogao da dobije, ali je mnogo mogao i da izgubi.
Zbog toga se nervozno vrteo po stanu, zamerajući sebi što je porodičnu tajnu čuvao od Samer, devojke koju je zaprosio i koju je planirao da učini svojom suprugom. Propustio je bezbroj prilika da joj otkije ono što je tajio, plašeći se njene reakcije. Nije želeo da je izgubi jer ju je voleo, jer ga je činila srećnim. Računao je sa njenom mudrošću i razumevanjem, ipak, kada ju je pozvao da dođe, kako bi razgovarali, nije uspeo da sakrije zabrinutost u glasu.
Upravo zbog takvog Edrijenovog tona, Samer ga je, po ulasku u njegov stan, pogledala sa neprijatnim iščekivanjem u očima.
– Plašiš me, Edrijene… – priznala mu je, otkrivši izraz krivice, baš koliko i strepnje, na njegovom licu.
– Sigurno je u pitanju nešto ozbiljno, nešto što nisi mogao da mi poveriš preko telefona… Sve vreme se pitam da li sam u bilo čemu pogrešila…
– Ti?! Ah, ne, ne! – Edrijen je požurio da joj otera te misli, da je oslobodi straha.
Krenuo je da je zagrli, ali se uzdržao. Sumnjao je u svoje pravo da je grli i ljubi, obzirom na to da joj je uskratio pravo da zna za njegovu porodičnu situaciju.
To, što je Edrijen odustao od namere da joj priđe, dovelo je Samer do ivice suza. I dalje se pribojavala da je njen verenik planirao da joj saopšti nešto nimalo prijatno, vezano za njihov odnos, za status njihove veze.

Videla je ljubav u njegovom pogledu, ali i nešto što je tu ljubav privremeno paralisalo. Zaustila je da mu kaže da ga voli, nezavisno od svega, međutim, i sama se stegla, i sama se ukočila od jačine neizvesnosti.

– Postoji nešto što je trebalo odavno da ti priznam, Samer, nešto, što sam krio od tebe… – Edrijen je smogao snage da započne svoju ispovest, za koju nije znao kuda će ga odneti. – Krio sam istinu od tebe plašeći se mogućnosti da te izgubim… Ništa me, više od toga, ne bi učinilo nesrećnim.
– Oh.J – Samer je glasno odahnula, uvidevši da Edrijen nije nameravao da je ostavi, ili da joj predloži nešto što bi moglo da joj slomi srce. – Imaj poverenja u mene, dragi – nežno ga je ohrabrila da joj se ispovedi. * To sam ja, Samer! Šta god da si tajio od mene, ne može da naruši ono, što osećam prema tebi!
– Ali, ti si imala pravo da znaš! Pravo koje sam ti ja uskratio! Kunem ti se da sam mnogo puta poželeo da ti sve priznam, da ti pružim mogućnost da odeš, ipak, ljubav prema tebi me je uvek iznova sprečavala da učinim ono, što bi bilo časno!
– Hej! Najvažnije je da se volimo! Sigurna sam da ono, što planiraš da mi saopštiš, neće umanjiti moju ljubav!
Ludo zahvalan na tim rečima, Edrijen se nežno osmehnuo Samer. Voleo ju je, u tom trenutku, snažnije nego ikada pre. I bila mu je potrebna više nego ikada pre. Iznova ju je sagledao kao plemenitu, mudru, punu razumevanja. Iznova ga je savladala radost zbog toga što mu je poklonila poverenje i prihvatila da se uda za njega.
Svom snagom je poželeo da ga ne napusti tada, kada je planirao da joj otkrije svoju jedinu i najveću tajnu.
– Ja imam mlađu sestru, Samer… – tiho je počeo, ne uspevajući da sakrije podrhtavanje usana. – Ajrin… Ona… Ona je proteklih pet godina provela u zatvoru. Danas izlazi na slobodu.
– Oh, bože…! – Samer je pritisla prstima usta, kako bi sputala burniju reakciju. – Zbog čega je tvoja sestra bila u zatvoru, Edrijene? – zatražila je da sazna, kada se malo pribrala.
– Zbog pokušaja ubistva.

Čitaj bez registracije i prijave ili se učlani ispod 👇

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se