Bol slomljenog srca

-Napuštaš i djecu i mene zbog jedne obične..! – majka nije stigla izgovoriti onu riječ koja je, poput zloduha, već danima lebdjela u zraku, jer šamar je doletio na njezino lice.
Otad je prošlo punih 25 godina, no Iva još može čuti njegov reski zvuk. Velika crvena mrlja sve se više širila na blijedoj podlozi majčina lica dok je ona gledala u nevjerici, širom razrogačenih očiju.

Ljubići online

-Daj, zašuti, daj zašuti konačno! – vikao je Ivin otac.

-Neću, neću! Nikada! – vikala je majka, a slike tih otužnih i nemirnih večeri pratile su Ivu i budile je kroz mnoge godine njezina odrastanja.

-Mama, zašuti! Šuti, molim te, molim te! – željela je povikati, uhvatiti je za ruku, zaštiti od njega. Svojega obožavanog i jedinog tatice.
Nije ga poznavala u takvom izdanju. Bijesnog i srditog, kako dijeli šamare njezinoj majci. Majka nije prestajala. Vikala je sve jače.
Nakon prvog šamara, doletio je drugi, pa i treći.
Više ih nije brojila, osjećala ih je.
Otisci očevih prstiju na licu majke izblijedjeli su i konačno nestali. Utisnuli su se, neizbrisivo i jedino, u njezino sjećanje.

Uloguj se da bi vidio ostatak sadržaja.Molimo . Nisi član? Pridruži Se

Komentariši

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.