891

Na tajnom zadatku

Vikend ljubići

Bred Bejli! Gospode, da bar nije toliko lep, da ima dug kukast nos, da je crven u licu, zadrigao….! Umesto svega toga, pred njom je bio izrazito visok i vitak čovek, lep kao grčki bog.
Veoma je dobro znala da ni on nije ravnodušan jer je osetila da je naprosto guta pogledom. Imala je na sebi tanku suknju bež boje i istu takvu jaknu, nešto nalik na uniformu. Suknja je bila dovoljno kratka da otkrije njene vitke, lepo oblikovane noge. Zapravo, u njih je Bred sve vreme zurio iako je pokušavao da se kontroliše.
– Želite li nešto? – upitao je posle dužeg ćutanja.

– Možda nešto da popijete? Nora nije mogla odmah da mu odgovori. Sve je na njemu bilo tako privlačno, neodoljivo: njegov osmeh, glas, sugestivni pogled. A činilo joj se kao da joj se na neki način podsmeva, kao da ništa od svega ovoga ne shvata ozbiljno. Njoj je prvo bilo pomalo neugodno, onda je srce počelo da joj lupa sve jače. Već je šest godina radila u policiji i imala je iskustva sa svakakvim svetom. Valjda Bred Bejli nije primetio da se u njoj nešto događa i da ju je osvojio na prvi pogled.
– Ne, hvala – odgovorila je. Pogledala je na ručni sat, a onda se odlučno obratila Bredu: – Da nastavimo razgovor o poslu, gospodine Bejli? Imam još jedan sastanak u tri.
– Da nije u pitanju sličan posao kao ovaj? – upitao je Bred.
– Ne – kratko je odgovorila Nora.
On je slegnuo ramenima.
– Posle napornog rada treba se malo odmoriti – primetio je posle dužeg ćutanja. Sve vreme netremice je odmeravao Noru od glave do pete. – A odmor je najprijatniji u društvu lepe žene.
Da je bio u pitanju samo kompliment, Nori bi bilo prijatno. Svakoj ženi pomalo godi laskanje jer svaka voli da čuje da je lepa i zgodna. Ali ona je osećala da se u Bredovoj glavi priprema nešto…
Narednik Moris doveo ju je Bredu Bejliju pre pola sata i nije uspeo da joj bilo šta kaže o njemu. Znači, trebalo je da sve sama otkrije, da sazna o njemu što više da bi procenila kako da se postavi. Najgore od svega bilo je to što su njih dvoje određeni da sarađuju na jednom veoma važnom slučaju.

Pogledi su im se sreli i on se nasmešio. Čekao je ovaj trenutak da ona ponovo obrati pažnju na njega i zato nije odvajao oči od nje.
– Veoma sam radoznao – rekao je Bred.
– Zar? – izletelo je Nori. Bila je gotovo bez daha, užasno nervozna, i to zbog ovog čoveka s kojim se natezala u nekakvom nazovi-razgovoru.
– Da – promrmljao je on.
– Radoznali ste? – upitala je i nakašljala se da bi pročistila grlo. – U vezi sa čim?
– U vezi s vama – glasio je njegov odgovor.
– Zašto? – planula je – Šta vas može interesovati u vezi sa mnom? Posao je posao i nas dvoje smo u njemu jednaki. Nećete valjda da kažete da vas interesuje moj privatni život?
– Nije reč o običnom poslu – primetio je Bred. – Zbog toga treba pronaći pogodne ličnosti koje bi se u svemu slagale.
Nora je veoma dobro znala na šta on misli. Počeo je da je proverava. Zar da mu dozvoli da u nešto posumnja?
– Da li ste novi u gradu? – nastavio je da je ispituje.
– Nisam – odgovorila je. – Samo nisam u prilici da često sarađujem s muškarcima.
Pogledao ju je iznenađeno, jedna obrva mu se malo izvila i to je njegovom licu dalo znatiželjan izraz.
– Vi ste izuzetna žena – rekao je bez uvijanja. – Ne bih rekao da niste u stanju da privučete muški rod.

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se