Rodjeni baksuz

LJUBIĆI

Okrenula je automobil i ubrzo, po uputstvu policajca, skrenula u ulicu Monte Rojal. Prevučena debelim slojem snega i leda, ulica Monte Rojal je bila jedva prohodna. Srećom, u njoj je saobraćaj bio veoma redak, što je olakšavalo rizičnu vožnju.
Felon je vozila iritirajuće sporo, jedva se kretala, plašeći se proklizavanja. Držala je pogled strogo usmeren na put, sve dok nije primetila da je ulica Monte Rojal karakteristična po nizu fantastičnih porodičnih kuća. Tada je posvetila pažnju razgledanju kuća, koje su odavale dobra imućna stanja svojih stanara. A ti stanari su bih uglavnom lekari, stomatolozi, veterinari ili advokati, što se moglo otkriti po osvetljenim tablama, postavljenim ispred kuća. U čitavoj ulici nije bilo nijednog javnog objekta, što je objašnjavalo redak saobraćaj. Tu su živeli samo privilegovani, radili su u ordinacijama u okviru svojih kuća, i posećivali su ih samo odabrani klijenti.
Felon je poželela da što pre izađe iz te ulice. Pritisla je papučicu za gas i, već sledećeg trenutka, osetila tup udar prednjeg branika o nešto meko.
Kroz glavu su joj prošle najcrnje misli. Nekoliko dugih sekundi je paralisano sedela, ne usuđujući se da se pomeri. Držala je širom otvorena usta i ispuštala bezglasne krike. Snažno je osuđivala sebe zbog neopreznosti, zbog, čak i minimalnog, odsustva pažnje. Poželela je da vrati vreme unazad, pre momenta u kome je nekoga udarila svojim džipom. Tada bi vozila daleko opreznije i primetila bi da neko prelazi ulicu.
Sva obuzeta užasom, drhtavim prstima je otkopčala sigurnosni pojas i otvorila vrata. Istog trenutka je začula cvilenje neke životinje. Olakšanje ju je obuzelo samo na kratko. Kada je pred sobom ugledala belu pudlu, od čije se krvi zacrveneo sneg oko nje, iznova ju je obuzeo osećaj straha i strepnje.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.