Zaštitnik

Vikend ljubići

Srce mu je brže zakucalo, a dlanovi se oznojili.
Nije sc pribrao ni od ovog iznenađenja kada su se vrata otvotila i u pratnji visokog muškarca unutra je ušla Marina.
On se ukočio.
Petnaest godina ostavilo je traga na njenom licu, ali… Za Čezara ona nije izgubila ništa od svoje nekadašnje lepote.
Ponašala se prirodno, kao i uvek. Sa pratiocem je sela za susedni sto, ni ne primećujući čoveka koji je zurio u nju kao omađijan.
Naravno, pomisli Cczarc gorko, čak i ako me je primetila krajičkom oka. ništa joj nije neobično. Pretpostavljam da je naučila da je ljudi posmatraju i da joj se dive.
Onda se začuo smeh praćen veselim uzvicima. Grupa mladih bila je veoma bučna i raspoložena, a Renata je bila u centru pažnje. Okrenula se sa ča- šom u ruci i istog trena ju je konobar koji je prolazio malo gurnuo tako da je prolila piće na haljinu.

-Oh, ti… Glupi nespretnjakoviču! -prasnulaje devojka ljutito, odbijajući pokretom ruke zbunjenog mladića koji joj je pružio salvetu. – Šta sada da radim?
Istog trenutka Marina je ustala sa namerom da umiri kćerku.

-Renata, dušo, nije on kriv – kazala je prilazeći. – Brzo će se osušiti i…

-Oh, ostavi me na miru! – odbrusila je devojka ljutito. – Tužiću ga gazdi!

-Ne bih ti to savetovala. Ne žehm da praviš nepotrebnu gužvu.

-Oh, mama! Pusti me… – ponovilaje nešto blaže, a onda dobacila dmštvu: -Idem kući da se presvučeni. Vidimo se za pola sata u Lukinoj taverni!
Marina je uzdahnula i vratila se za sto.

Brineš za nju, zar ne? – čuo je Čezare glas njenog pratioca.
Da, veoma se brinem, Silvio. Oh, jasno mi je da sam je previše razmazila, ah da je baš tako plahovita… Stvarno ne razumem.

-Nisi ti kriva. Marina.
Na neki način jesam. Renata je imala sve moguće igračke, dobre dadilje, najbolje haljine… Ali nikada ni majku ni oca. Eto, to je osnovni razlog za sve i sada je jasno da sam apsolutno podbacila kao majka.
Gledaj to na dmgačiji način. Ona je tvoja kćerka, hči na tebe, ima tvoj temperament koji će se vremenom ublažiti. Jedino nema tvoj talenat…
Znam, dragi moj. Ali se jako plašim za nju.
Razgovarali su tiho još neko vreme, a onda su ustah i otišh. Čezare je još neko vreme ukočeno gledao prema vratima pokušavajući da ubedi sebe kako Marina za njega ne postoji i da se ljubav koju je osećao prema njoj odavno ugasila.
Ali, to nije bilo lako. Sada je znao da se vratio u Italiju samo da bi nju video. Jedan pogled na ljubav njegove mladosti vratio ga je u život i zapljusnuo talasom neizrecive topline.

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se