Bezimena devojka

Vikend ljubići

Čula je iz daljine dubok muški glas kako joj nešto govori, ali je pokušavala da se odbrani od njegovih snažnih ruku, jer su joj pritiskale grudi. Bila je bespomoćna. Na momente je osećala šamare, kao da je krpena lutka, a ne ljudsko biće. Pokušala je da otvori oči, ali nije joj to polazilo za rukom. Htela je da vrisne da je ostave na miru, ali glas joj nije izlazio iz grla. Konačno se predala, a udarci koje je osećala po licu bili su sve bolniji. A onda je duboko udahnula i vazduh je silovito prodro u njena pluća, pa je ponovo utonula u crnilo.
I videla je sebe kako leži na plaži dok je kalifomijsko sunce prijatno greje. Ugledala je Aleka, prilazio joj je s onim lepim, karakterističnim osmehom na usnama. Prišao je i spustio se na pesak kraj nje. S mora je iznenada dunuo hladan vetar i Andreja se naježila. Pokušala je da se ogrne peškirom, ali Alekove ruke bile su svuda po njenom telu. 0, kako mi prija ta nežnost, pomislila je. Privila se uz njega i u njegovom naručju pronašla je topli zaklon.
Bilo joj je čas toplo, čas hladno, ali to nisu bile Alekove ruke! Skupivši snagu, odgurnula ih je od sebe braneči se od njihovih nasrtaja, ali ne zadugo, jer joj je ponestalo snage.
Alek je bio Andrejin verenik, jedinac iz uticajne bankarske porodice Pikani. Njegov otac, gospodin Žerar Pikard bio je predsednik Upravnog odbora Nacionalne banke Kalifornije, a Alek je bio pravi sin svog oca: perspektivan, ambiciozan i promućuran. Na početku njihovog poznanstva bila je veoma hladna i uzdržana, ali je s vremenom popustila pred njegovim upornim udvaranjem, pre svega zato što je shvatila da je to želja njenih roditelja, a onda se prepustila i uživela u ulogu zaljubljene devojke. Ipak, ponekad u vezi s Alekom nije mogla da razazna šta je istina, a šta laž.
Alek Pikard bio je lepuškast momak, srednjeg rasta i tek nešto viši od Andreje, plave kose, blede puti i svetloplavih očiju. Kad god se Andreja zagledala u njegove oči, činilo joj se da iz njih izbija sva hladnoća ovoga sveta. Sve oko sebe, pogotovo „obične” ljude – a „obični” su bili svi koji ne pripadaju njegovom krugu privilegovanih -gledao je hladno i prezrivo, ali je prema njoj bio izuzetno nežan i pažljiv, činilo joj se u nekim momentima da Je zaljubljen u nju, čak i da je voli, pa ipak..

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se