Čeril je pristala, mada nerado. Nije bila mnogo raspoložena za jelo, a imala je i puno posla toga dana. Pošlo joj je za rukom da posvršava manji deo posla prc pauze za ručak. Biti lična sekretarica Džeroda Kerisona značilo je raditi non-stop. Ponekad se bojala da će jednog dana postati prava mašina za podatke i stcnograflsanjc, toliko joj je taj posao ušao u krv. Sve poslove je obavljala tačno i brzo. Gospodin Kerison je često govorio da bi propao da mu nije nje. Čeril je volela tog vedrog pedesetpetogodišnja ka, koji je bio dobar prijatelj njenog oca. Džerod Kerison i…
