Tranzitni Merkur u Raku do 19.7.: “Jesmo li ono što očekujemo da nam se dogodi?”

Horoskop
Merkur u Raku pršti od bujice riječi. Kolapsa. Svađa. Sukoba. Padova. Lomova. Rana. Iz nas se čuje ogroman uragan ili prevelika tišina. Sve što prevaljujemo preko jezika previše je oštro i boli. Utopit ćemo se u maštu. Telepatiju. Osjećaje. Vrludati svemirom s toliko htijenja. I donositi odluke za koje je najbolje da ne budu donesene. Imati ćemo ushićenja i grandiozne planove. Od toliko očekivanja da nam se dogode najbolje stvari, zaboravljamo, možda smo mi baš ta najbolja stvar koja dolazi. Dođimo sebi.

Koliko smo zidova prošli na raskršćima brojeći svoja stopala umjesto koraka? Koliko smo puta zazivali tišinu i postupke, a ne riječi? Od kad su djela postala tako jeftin monopol ljubavi? Jesmo li zaista sve ono što očekujemo da nam se dogodi?

Merkur je ušao u znak Raka gdje će ostati sve do 19.7.2022. U znaku Raka, pod vladavinom Mjeseca, ovaj je položaj Merkura najnestabilniji. Najranjiviji. Najosjetljiviji.

Suptilni smo. Reagiramo na sitnice. Komunikacija postaje skliski teren u kojem lako obaramo “protivnike”. Misli su pod utjecajem emocija kao i odluke. Evociraju se uspomene. Pogodi nas sitnica. Imamo neodržive namjere i obećanja bez pokrića. Ali lako ulazimo u tuđe svjetove. Sanjanja. Cipele. I konačno izgovaramo emocije…

Odjednom bi sve i ništa. I u poslu. I u emocijama. I u životu. Prekratili bi sve što nam smeta. I sve čemu mi smetamo. Odjednom smo na rubu i živaca i snova i života. Kao eksplodirajući svemir koji prijeti samouništenjem. Možda i treba tako. Možda više ne treba trpjeti ništa što umanjuje naš značaj. Što nas čini nesretnim. Što nas odgađa. Što odgađamo.

Negdje u nama divlja potreba da se ustabilimo. Da pustimo korijenje. Da osjetimo sigurnost. Da dobijemo oslonac. Negdje u nama tinja potreba za onim što čini naše temelje, a to je – povjerenje.

Vjerujemo li našim obiteljima, partnerima, prijateljima, djeci? Vjerujemo li i sebi samima da smo sposobni obraniti se od svega što ranjava našu dušu? Jesmo li spremni neka eha prošlosti pustiti da odu. Iz života. Iz rana. Iz misli. Iz podsvijesti. Iz nas?

Jesu li naše obitelji zaista naše? Ili su to uporišta koja propadaju? Je li ljubav zaista ljubav ili okorjeli materijalizam kojem bježimo? Je li nam bolje samima sa sobom ili s onima koje nazivamo ljubavima?

I tko smo to uopće mi, kada ostanemo sami uz sebe? Koliko kompromisa radimo za tuđu sreću, a nazivamo je svojom? Je li je molitva isto što i kad moliš? Jesmo li izjednačili pojmove koji su nespojivi? Jesmo mi pristali na pravim mjestima srušiti granice?

Mnogi su odnosi pod testom. Pogotovo oni bračni. Obiteljski. Oni gdje postoje plodovi, djeca. Oni koji godinama postoje ili preživljavaju. Možda je dobro zakočiti. Zastati. Preispitati sve vrijednosti. Uloge. Gubitke i dobitke. I onda odlučiti. Jer ulogu sumanutog “luđaka” možemo uvijek odigrati. Ali, možda ovo nije pravo vrijeme za cirkuse… i možda ovo ni nisu naši cirkusi.

Merkur u Raku pršti od bujice riječi. Kolapsa. Svađa. Sukoba. Padova. Lomova. Rana. Iz nas se čuje ogroman uragan ili prevelika tišina. Sve što prevaljujemo preko jezika previše je oštro i boli. Zato… polako u ovim danima bezumlja. Jer.. proći će.

Rasplakati će nas sitnice. Fokus će biti na obitelji. Gradnji kuće. Doma. Života. Neka djeca će ostaviti svoje tragove u nama. Nekim toplim riječima ćemo spasiti neke druge. Utopit ćemo se u maštu. Telepatiju. Osjećaje.

Vrludati svemirom s toliko htijenja. I donositi odluke za koje je najbolje da ne budu donesene. Imati ćemo ushićenja i grandiozne planove.

Od toliko očekivanja da nam se dogode najbolje stvari, zaboravljamo, možda smo mi baš ta najbolja stvar koja dolazi. Dođimo sebi.

Sanja Paraminski