I muškarci su žrtve nasilja

LIFESTYLE
...

To što se nešto ne vidi ne znači da ne postoji – ono što definira “rečeno” nisu izgovorene riječi, nego NAČIN, odnosno TON kojim su izgovorene.  

To svi znaju kad im netko ovako napiše, ali u stvarnom životu, većina ljudi ide “putem koji se najlakše ide” i koji podrazumijeva fokus na pojavno i očigledno .

Riječima izgovoreno je samo mali postotak poruke koja “stiže” do sugovornika –  više od 90% onoga što sugovornik ZAISTA kaže prenosi se tonom, pogledom, gestikulacijom, finom mimikom.

I upravo ova činjenica se nalazi u osnovi pasivnog zlostavljanja (neka vas izraz ne zavara – nema tu mnogo “pasivnog”) tim goreg što se ono ne vidi, ne “dokumentira” – ne može se drugima pokazati ni dokazati.

Ovo su unutrašnje povrede koje se ne liječe – osim fizičkim i svakim drugim udaljavanjem od zlostavljača, kojeg god spola bio. Ukoliko se trpi – vodi direktno u bolest – kao i sve emocije koije ostaju zarobljene u tijelu da tamo dugoročno buše rupe i prave štetu.  

Žrtve pasivnog zlostavljanja osjećaju da su same te da nemaju kome i nemaju se na što požaliti – jer druga strana obično kaže kako “ništa loše” nije REČENO – i to je uglavnom i točno.

Zlostavljanje bližnjih nema ni spol, ni vjeru ni naciju, ni nivo obrazovanja, ni materijalni status. … Svakoga i svačega tu ima.

Sjetite se ovoga kada slijedeći put pomislite da ste sami – niste. Toga ima više nego što želimo znati – neka vas ne zavaraju fotografije na društvenim mrežama i sretne obitelji koje vam se odatle smiješe…

Jasmina Maravić

Izvor