U današnjem članku donosimo vam potresnu priču o šesnaestogodišnjem dječaku s autizmom i dijabetesom, čiji roditelji godinama pokušavaju osigurati odgovarajuće obrazovanje i stručnu pomoć. Njegov otac iznio je ozbiljne optužbe, tvrdeći da su u jednoj ustanovi predlagali da dječaka zaključaju iza metalnih rešetaka i tokom noći vežu za krevet. Porodica je takav prijedlog odlučno odbila, a sada javno traži zaštitu, odgovore nadležnih institucija i dostojanstvene uslove za svog sina.
Gordan Marović, otac šesnaestogodišnjeg Renea koji ima autizam i dijabetes tipa 1, iznio je ozbiljne optužbe o postupanju prema njegovom sinu u pojedinim ustanovama u Hrvatskoj. U razgovoru za N1 tvrdi da dječak već dvije godine nema odgovarajuće obrazovanje i stručnu podršku, uprkos dugogodišnjim naporima porodice. Posebno uznemiruju njegovi navodi da je u jednoj ustanovi predloženo postavljanje željeznih rešetaka na vrata dječakove sobe i njegovo vezivanje za krevet tokom noći. Roditelji su takav prijedlog odbili, a slučaj je prerastao u složen sukob s institucijama. Porodica sada razmatra čak i preseljenje iz Hrvatske kako bi Reneu osigurala potrebnu brigu.
Godinama su pokušavali pronaći stručnjake, odgovarajuće terapije i obrazovni sistem koji bi njihovom sinu omogućio sigurno odrastanje. Međutim, prema riječima Gordana Marovića, umjesto potrebne podrške njegova porodica suočila se s nizom problema, administrativnih prepreka i postupaka institucija koje smatra neprihvatljivim.

U središtu ove priče nalazi se šesnaestogodišnji Reneo Marović, dječak koji ima autizam i dijabetes tipa 1. Njegov otac javno je progovorio o okolnostima u kojima se porodica nalazi, tvrdeći da Reneo već dvije godine nema obrazovanje i stručnu podršku prilagođene njegovim potrebama.
Najozbiljnije optužbe odnose se na postupanje u ustanovama socijalne skrbi. Marović tvrdi da je porodici predloženo da dječak bude zatvoren u prostoriji s metalnom rešetkom i tokom noći vezan za krevet. Takve navode potrebno je nezavisno provjeriti, a u dostupnom izvornom tekstu nisu navedena očitovanja ustanova na koje se optužbe odnose.
Porodica godinama pokušava osigurati odgovarajuću stručnu pomoć
Reneo ne govori, zbog čega svoje potrebe ne može izraziti na uobičajen način. Njegovo zdravstveno stanje dodatno je zahtjevno jer ima dijabetes tipa 1, koji podrazumijeva potrebu za inzulinom i redovnim praćenjem nivoa glukoze u krvi.
Prema očevim riječima, dječak može samostalno jesti, oblačiti se i obavljati pojedine svakodnevne aktivnosti. Međutim, ne prepoznaje uvijek opasnosti u okolini, zbog čega mu je potrebna kontinuirana podrška.
Roditelji su ranije pokušavali pronaći odgovarajuću terapijsku pomoć u Hrvatskoj. Marović tvrdi da nisu uspjeli pronaći licenciranog terapeuta za primijenjenu analizu ponašanja, poznatu kao ABA, pa su sina gotovo četiri godine, uz prekide, vodili na terapije u Beograd.
Takva putovanja zahtijevala su mnogo vremena i finansijskih sredstava. Prema njegovoj procjeni, porodica je tokom četrnaest godina za terapije, zdravstvene potrebe, putovanja i druge troškove povezane s brigom o sinu izdvojila više od 200.000 eura.
Uprkos svemu, roditelji smatraju da još nisu pronašli stabilno i odgovarajuće rješenje koje bi Reneu osiguralo potrebnu podršku tokom obrazovanja i svakodnevnog života.
Problemi su se nastavili i nakon povratka u školu
Po povratku u Hrvatsku Reneo je krenuo u osnovnu školu. Međutim, njegov otac tvrdi da nastavni program nije bio dovoljno prilagođen dječakovim razvojnim i komunikacijskim mogućnostima.
Prema Marovićevim navodima, njegov sin nije imao odgovarajuće logopedske i radne terapije, dok se od njega očekivalo da učestvuje u nastavi čiji sadržaj nije mogao razumjeti na predviđeni način.
Kada bi se pojavile poteškoće u ponašanju, roditelji su sve češće pozivani u školu. Marović tvrdi da im je na kraju poručeno da dječaka više ne dovode.
Porodica se zatim obratila nadležnim institucijama, tražeći primjereniji obrazovni program i stručnu podršku. Umjesto rješenja kakvo su očekivali, ponuđena im je mogućnost smještaja sina u ustanovu.
Jedna od prvih opcija bio je Centar Slava Raškaj. Međutim, Marović tvrdi da su se i tamo pojavili ozbiljni problemi povezani sa sigurnošću i zdravstvenom brigom o njegovom sinu.
Prema njegovoj izjavi, Reneo je jednom prilikom bio ozbiljno ugrožen nakon pogrešnog mjerenja nivoa šećera u krvi. Otac navodi da su teže posljedice izbjegnute zahvaljujući pravovremenoj reakciji dječakove majke.

Posebno važna okolnost: Reneo, osim autizma, ima i dijabetes tipa 1. Njegova svakodnevna briga zato zahtijeva odgovarajuću zdravstvenu podršku, uključujući praćenje glukoze i primjenu propisane inzulinske terapije.
Otac tvrdi da su predlagali zaključavanje i fizičko ograničavanje dječaka
Nakon boravka u Centru Slava Raškaj porodica se suočila s novim poteškoćama prilikom smještaja Renea u Centar Stančić.
Marović tvrdi da ni u toj ustanovi njegov sin nije dobio uslove i terapije koji su roditeljima bili najavljeni. Najteži dio njegovog svjedočenja odnosi se na prijedlog postupanja s dječakom tokom epizoda izrazite uznemirenosti i agresivnog ponašanja.
Prema očevim riječima, porodici je rečeno da bi na vratima Reneove sobe trebalo postaviti željeznu rešetku, a dječaka tokom noći vezivati za krevet.
„Rekli su nam da se s Reneom ne može drukčije postupati nego da se na njegovoj sobi skinu drvena vrata, postavi željezna rešetka, da bude zaključan cijeli dan, a da noću bude vezan za krevet“
— Gordan Marović, u razgovoru za N1
Roditelji su takav prijedlog odbili, smatrajući ga nehumanim i protivnim zakonu. Njihov stav je da se dječaku mora omogućiti sigurna i stručna podrška koja poštuje njegovo dostojanstvo.
Marović je iznio i tvrdnje da su zaposlenici ustanove više puta pozivali policiju i hitnu pomoć, pokušavajući pokrenuti prisilnu psihijatrijsku hospitalizaciju njegovog sina.
Također je izrazio sumnju da je Reneo dobijao dodatne količine sedativa izvan propisane terapije. Ta tvrdnja nije potvrđena u dostavljenom tekstu i zahtijevala bi provjeru medicinske dokumentacije i nalaza nadležnih stručnjaka.
Uslijedio je sudski postupak, a roditelji tvrde da rješenja još nema
Nesuglasice između porodice i ustanove na kraju su dobile i pravni nastavak.
Prema informacijama iz očeve ispovijesti, pokrenut je postupak kojim se tražilo privremeno izdvajanje dječaka iz porodice i povjeravanje brige trećoj osobi.
Ustanova je taj prijedlog kasnije povukla, dok su protiv roditelja podnesene krivične prijave. Njihovo podnošenje samo po sebi ne predstavlja dokaz krivice.
Gordan Marović i njegova supruga, oboje advokati, tvrde da su nadležnim institucijama dostavili prigovore i dokumentaciju o okolnostima u kojima se njihov sin nalazi.
Prema njihovim riječima, uprkos obraćanjima institucijama, još nije pronađeno rješenje koje bi dječaku osiguralo odgovarajuće obrazovanje, terapijsku podršku i sigurnu svakodnevnu brigu.
Otac je tokom razgovora spomenuo i smrt Kristiana Josipa Periša u bolnici u Jankomiru. Naveo je da je Kristian ranije lično pomagao Reneu te da je ta tragedija dodatno utjecala na odluku porodice da javno progovori.
Okolnosti tog slučaja potrebno je posmatrati odvojeno od Reneove situacije, bez izvođenja zaključaka o njihovoj povezanosti ili odgovornosti pojedinih osoba.

Najvažnije informacije iz očeve izjave:
- Reneo Marović ima 16 godina, autizam i dijabetes tipa 1.
- Otac tvrdi da već dvije godine nema odgovarajuće obrazovanje i stručnu podršku.
- Porodica navodi da je tokom 14 godina potrošila više od 200.000 eura.
- Ozbiljne optužbe odnose se na predloženo zaključavanje, vezivanje i postupanje s terapijom.
- Pokrenut je postupak za privremeno izdvajanje dječaka iz porodice, ali je prijedlog kasnije povučen.
- Roditelji razmatraju preseljenje u Dansku ako ne uspiju pronaći odgovarajuće rješenje.
Roditelji strahuju šta će biti kada Reneo postane punoljetan
Osim trenutnih poteškoća, porodicu posebno zabrinjava budućnost njihovog sina nakon što napuni osamnaest godina.
Marović strahuje da bi prelazak u sistem podrške za odrasle mogao donijeti dodatne izazove. Reneo će i nakon punoljetstva trebati odgovarajuću zdravstvenu njegu, stručnu pomoć i podršku u svakodnevnom funkcionisanju.
Roditelji zato smatraju da je neophodno što prije pronaći dugoročno rješenje, umjesto čekanja da dječak postane punoljetan.
Ukoliko se okolnosti u Hrvatskoj ne promijene, porodica razmatra preseljenje u Dansku, gdje bi pokušala pronaći drugačiji oblik podrške.
Marović je naglasio da njihov cilj nije odustajanje od borbe za prava sina, nego stvaranje uslova u kojima će moći živjeti sigurnije i imati brigu prilagođenu svojim potrebama.
„Cilj je da se stvari promijene nabolje. To je naša želja“, poručio je.
Njegovo svjedočenje otvara pitanja o dostupnosti stručnih terapija, prilagođenog obrazovanja i kvalitetne zdravstvene njege za djecu s kompleksnim potrebama.
Istovremeno, težina iznesenih optužbi zahtijeva da se sve okolnosti detaljno ispitaju, uz uvid u relevantnu dokumentaciju i očitovanja institucija na koje se navodi odnose.
Za porodicu Marović najvažnije je da Reneo dobije odgovarajuću podršku, sigurnost i mogućnost razvoja, bez obzira na teškoće s kojima se svakodnevno suočava.





















































