Moja prijateljica je unajmila sumnjivo jeftin stan u samom srcu New Yorka. Ubrzo je otkrila razlog: svake noći, u isto vrijeme, kvaka na ulaznim vratima bi sama kliknula. Bila je previše siromašna da se iseli.
Jedne noći sam je posjetila. Razgovarale smo u njenoj sobi kada sam se iznenada ukočila. Iz kuhinje se čuo nesumnjiv zvuk kuhanja, zvuk lonaca, prženja ulja, i jasan miris prženih krompira koji se širio zrakom. Ali u stanu smo bile samo nas dvije…
Zrak u hodniku je postao hladniji dok sam hodala prema kuhinji. Zvuk prženja je prestao. Miris je nestao. Na pločicama se pojavila blijeda mokra stopa, pa još jedna koja je vodila pravo do ulaznih vrata.
Moja prijateljica se samo slegnula ramenima i rekla: „To je duh stana.“ Nikada nisam vjerovala u natprirodno, ali nakon te noći, nisam bila toliko sigurna.
Bonus:
Probudio sam se i ugledao sablasnu figuru
Prije sam živio u staroj kući. Prvobitno je bila osvijetljena plinom; svjetiljke su i dalje imale stare plinske cijevi u sebi, iako su bile prepravljene za struju.
Jedne noći, oko 2 ujutro, probudio sam se i ugledao sablasnu figuru: staricu odjevenu u odjeću iz 1800-ih. Stavila je ruku na moja prsa, zatim prst na usne kao da mi govori „šš“, prije nego što je kroz zid spavaće sobe proletjela u susjednu kuću (kuća u nizu).
Sljedeće noći, razgovarao sam sa susjedom kad me upitao da li vjerujem u duhove. Rekao mi je da je prethodne noći vidio staricu kako lebdi po svom dvorištu. Opisao sam mu ono što sam i ja vidio, i samo smo se šokirano gledali.
