
Sve ovo mi deluje nestvarno i, iskreno, i dalje sam besna, ali u isto vreme nekako i utrnula. Ne znam. Trebaju mi tuđe oči jer mi se mozak samo vrti u krug.
Dok sam odrastala, moja sestra je bila mezimica. I to ne u fazonu „ona je zlatno dete, ali vole nas obe“. Mislim, ona je bila sunce, mesec i zvezde, a ja sam samo postojala. Svaki rođendan, svaka tinejdžerska kriza, svaka sitnica — ona je dobijala pažnju, pohvale, izvlačenje iz problema, „ma dušo, ne brini“.
Do svoje 19. godine sam bila u fazonu: okej, drago mi je zbog vas, ali ja idem. Spakovala sam se, izgradila sopstveni život, plaćala svoje račune, grešila i sama popravljala stvari. Tada nije bilo zle krvi, samo distanca. Neophodna distanca.
Premotaj na prošlu nedelju. Tata me zove niotkuda, glas mu drhti. Kaže da kasne s uplatama i da im hitno treba 5.000 dolara ili bi mogli da izgube kuću.
I kunem se, moja prva reakcija je bio neki gorak smeh za koji nisam ni znala da mi stoji u grudima. Bukvalno sam rekla: „Zašto zoveš mene? Zovi svoju princezu, ne mene!!“ Brzo je prekinuo vezu.
Kasnije sam saznala deo koji mi je stvarno slomio mozak: pre nego što su pozvali mene, pokušali su da ubede moju sestru da se ona javi meni i da mi traži novac, jer ga ona nema. Kao… molim??
Ista ona sestra čiji je život godinama haos? Ona koju su stalno branili? Ona za koju nikada ne bi priznali da pravi loše odluke? Ta sestra???
Nikada se nisu žalili što je izdržavaju. Nikada nisu priznali favorizovanje. Nikada od nje nisu tražili da se uozbilji. Ali sada sam odjednom ja opet ona odgovorna i na meni je da sve sredim? Posle godina u kojima sam praktično bila sporedna u sopstvenoj porodici?
Usput, nisam ni bogata. Dobro mi ide, ali ne toliko dobro da mogu tek tako da dam 5.000 roditeljima koji su me ignorisali. Ne znam da li sam bila previše gruba, da li je ova granica odavno trebalo da postoji, ili mi detinjstvo boji pogled na sve ovo.
Pa, Bright Side… da li sam pogrešila? Ili je fer da konačno kažem: „Ne, nije moj cirkus“? Šta biste vi uradili u mojoj situaciji?
Hvala unapred,
Martha



















































