ŽIVOTNO

Kako proljeće službeno počinje u martu, vrtovi će ponovno početi cvjetati, a postoji mnogo vrtnih zadataka koji čekaju.

S porastom temperatura i produženjem dana, ponovo je ugodno provoditi vrijeme na otvorenom. Sadnja lukovica savršen je zadatak za svaki vrt jer omogućava cvjetanje tokom cijele godine. Ovisno o vrsti, lukovice se mogu saditi u jesen, proljeće ili ljeto.

Vrtlari bi mogli biti skloni blago ošišati svoje biljke i urediti ih, no Monty Don snažno je savjetovao da to ne čine. Poznati vrtlar, koji ima 69 godina, poručio je: "Nemojte rezati, vezivati ili urediti lišće lukovica, već dopustite da se prirodno osuši dok se sljedeći cvijet stvara putem fotosinteze lišća. Ostavite ih dok posljednji trag zelene boje ne nestane – što će biti barem do juna– i tek tada ih uredite ili obrežete."

Kraljevsko hortikulturno društvo (RHS) preporučuje da se sa šišanjem lukovica čeka najmanje šest sedmica nakon završetka cvjetanja. Vrtlari bi trebali obrezivati osušeno lišće, idealno uklanjajući ih tek kad postanu žuti i nalikuju slami. Dok lišće ne dosegne ovu fazu, vrtlari bi trebali nastaviti s redovitim zalijevanjem i gnojidbom lukovica.

Lišće treba izloženost sunčevoj svjetlosti radi fotosinteze, stoga se ne preporučuju postupci poput savijanja, pletenja ili uvijanja lišća ispod drugih biljaka. Jednostavnost uzgoja proljetnih biljaka može varirati ovisno o vrsti, ali narcisi i tulipani su među najlakšim za uzgoj.

Narcisi najbolje uspijevaju na područjima s dobrom drenažom, izvan potpune sjene i uz južne zidove. RHS preporučuje sadnju narcisa na dvostruko većoj dubini od same lukovice – između 10 i 15 cm, s razmakom između 10 i 20 cm. Tulipane je najbolje saditi između oktobra i novembra, a obično cvjetaju od marta do maja. Preferiraju puni sunčev sjaj i trebaju biti posadeni barem dvostruko šire od širine lukovice, na dubinu dva do tri puta veću od visine lukovice.

Iako većina vrsta tulipana treba obnavljanje svake godine jer ne cvjetaju ponovo nakon prve godine, postoje iznimke. Vrste poput narcisa Actaea i narcisa Carlton poznate su po tome što ponovno cvjetaju svake godine.

Objava Biljka koju možete posaditi tokom cijele godine: Pri uzgoju vrtlari često prave ovu grešku pojavila se prvi puta na PressMedia.

Pripadate li onoj generaciji koja je imala sreću da djetinjstvo provede s flekama po odjeći od valjanja po travi, u igranju žmirki, badmintona i klikera te trčanju za loptom preko nepregledne livade?

Onda se sigurno s nostalgijom prisjećate svih igračaka tog vremena, koje su tadašnjim klincima predstavljale najveće zadovoljstvo. Nažalost, njih su zamijenili kompjuteri i mobilni telefoni, skoro su potpuno nestale iz upotrebe i prodaje. A ruku na srce, rijetko bi koje dijete danas željelo da se time igra jer su njihove moderne igrice sada potpuno drugačije.

Djeca su ranije bila mnogo zdravija, gojaznost je među njima bila veoma rijetka pojava. Padala su, ustajala, bezbrižno trčala, sate provodila napolju, penjala se po drveću i, ono što je najvažnije – od jutra do mraka bila okružena veselim drugarima… A danas je sve drugačije. Djeca malo vremena provode vani, previše gledaju u mobilni telefon, a fizička aktivnost im je uglavnom svedena na minimum. Ovo je bila zabava koju nove generacije, nažalost, nikada neće osjetiti…

Ko će duže vrtjeti hulahop?

Sjećate li se kako su se djevojčice radovale preskakanju lastiša ili vrtnji hulahopa A igrice kolariću-paniću? Te jednostavne društvene igre koje su se igrale nasred ulice činile su nam se kao prava magija.

Bacanje frizbija

Ništa nije moglo zamijeniti trčanje na svježem zraku i istraživanje novih prostranstava. Nismo imali pravi frizbi? I plastični tanjir mogao je da ga imitira, jer je tada druženje bilo najvažnije! Nije bilo važno što je krivudavo letio – stizali smo da ga uhvatimo.

Nezaobilazna igra klikerima

Graja koju je pravila ulica puna djece bila je pravi melem za uši, kao i poskakivanje uglavnom dječaka kada bi pobijedili drugare u igri klikerima.

Slaganje plastičnih kockica

Ko barem jednom nije stao na slomljenu “lego” kocku, taj ne zna što je djetinjstvo! Bez obzira na to što kocke nisu bile iz istog kompleta, cijenili smo ono što smo imali i niko se nije takmičio u tome čije su skuplje, markirane i ljepše.

Partizani i Njemci

Ne, u ono vrijeme nismo jurili čudovišta i pucali na teroriste sa slušalicama na glavi, izbečeni u monitor računara kao zombiji. Dječaci našeg djetinjstva igrali su se ratnika – puške su im bile štapovi ili obične drvene daske, a glavna poenta igre bila je trčanje i smijeh.

Bili smo i kamiondžije

Prikolice plastičnih kamiona vukle su kamenčiće i pijesak, baš sve što je moglo da se natovari u njih.

Skupljanje figurica ratnika

A kada bi nastupili kišni dani, tu su bile armije ratnika u vidu plastičnih figurica, koje su se čuvale za baš one dane koje djeca nikada nisu voljela jer su im ograničavali slobodu i igru pod nebeskim svodom.

Nacrtana školica

A sjećate li se školica iscrtanih na sredini trotoara, po kojima su djevojčice bezbrižno skakutale? Kada ste ih posljednji put vidjeli?

Objava 8 igara kojih smo se igrali kao djeca u Jugoslaviji: Dan je trajao duže, a mi smo bili sretniji pojavila se prvi puta na PressMedia.