Rita se vidno štrecnula. Čovek koji je popravljao automobil i koga je zamišljala kao neuglednog i umazanog uljima bio je, u stvari, snažan i mlad muškarac, veoma upečatljivog izgleda. S obzirom da je bio nag do pojasa, prvo je primetila njegova razvijena ramena, široke grudi i mišiće na stomaku koji su se jasno ocrtavali. Jedino što je imao na sebi bile su bermude od svetlog, iznošenog teksasa koje su bile nemarno spuštene na bokove.
Nije mogla da odvoji oči od lepote muškog tela koje se ukazalo pred njom, ali je ipak, privučena nekom silom, uperila pogled ka licu neznanca.
Preplavio je talas jeze. Osetila je nešto poput blagog udara struje. Te oči… Bile su tako duboke, pametne i žive.
Gledali su se netremice. Rita je jedva uspela da sagleda da taj mladić ima veoma dugačku, plavu kosu i da je star oko 30 godina. Oči su mu bile intenzivno plave, ali je ona, čak i kroz prednje staklo, mogla da primeti kako se njihove nijanse menjaju.
Dugokosi mladić je stajao ispred automobila kao ukopan. Zurio je u Ritino lice, ne skrivajući da je vrlo zainteresovan za ono što posmatra. I on je izgledao zatečen. Rita je već navikla na to da je ljudi prepoznaju i da reaguju na ovakav i sličan način. Ovoga puta, znala je da to nije bio razlog ovog nemog dijaloga u kojem se ni jedno od njih dvoje nije usuđivalo da diše.
Istovremeno, taj pogled nije bio običan pogled muškarca upućen lepoj devojci.
Sve je ličilo na situaciju u kojoj se dugogodišnji, rastavljeni ljubavnici ponovo sreću i ne znaju šta bi saopštili jedno drugom. Rita je jedino bila svesna toga da je taj pogled ispunio čudnim nemirom, kakav odavno nije osetila. Nije mogla da se seti da je bilo koji muškarac ikada gledao na takav način. Nije mogla da se seti da je ikada bila toliko zbunjena.
