Oglasi – Advertisement
U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost o istinitoj životnoj priči Stevena Staynera, američkog dječaka koji je sa samo sedam godina otet na povratku iz škole i više od sedam godina proveo daleko od svoje porodice. Njegovi roditelji nisu znali gdje se nalazi, dok je otmičar dječaku nametnuo novo ime i predstavljao ga kao vlastitog sina. Kada se činilo da će njegov život zauvijek ostati pod kontrolom čovjeka koji ga je oteo, dogodio se neočekivan preokret. Steven je odlučio pobjeći nakon što je otmičar doveo još jednog dječaka, a njegov postupak omogućio je da se obojica vrate svojim porodicama.
Početkom marta 1980. godine u policijskoj stanici američkog grada Ukiaha pojavila su se dva dječaka. Stariji je imao četrnaest godina, a mlađi svega pet. Njihov dolazak nije izgledao kao uobičajena prijava policiji, jer je stariji dječak ispričao da je godinama živio pod lažnim identitetom, daleko od roditelja koji su ga bezuspješno tražili.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Predstavio se kao Steven Stayner, dječak koji je nestao još 1972. godine u Kaliforniji. Uz njega je stajao Timothy White, petogodišnjak kojeg je isti otmičar nedavno odveo od porodice. Njih dvojica uspjela su napustiti mjesto zatočeništva i pronaći put do policije, čime je započelo rasvjetljavanje slučaja koji je godinama ostajao neriješen.
Prema izvještaju lista The Washington Post od 3. marta 1980. godine, policija je potvrdila pronalazak dječaka i identitet Stevena Staynera. Vijest je privukla veliku pažnju jer se radilo o djetetu čija porodica više od sedam godina nije imala pouzdane informacije o njegovoj sudbini. Da bi se razumjelo kako je četrnaestogodišnjak dospio u policijsku stanicu s još jednim otetim dječakom, potrebno je vratiti se na decembarski dan kada je prvi put nestao.
Običan povratak iz škole pretvorio se u početak višegodišnje otmice
Steven Stayner imao je sedam godina kada je 4. decembra 1972. krenuo kući iz škole u kalifornijskom gradu Mercedu. Tog dana prišao mu je muškarac po imenu Kenneth Parnell, koji je uz pomoć saučesnika uspio zadobiti dječakovo povjerenje. Koristeći se obmanom, naveo je Stevena da pođe s njim, nakon čega je dječak odvojen od svega što mu je do tada bilo poznato.
Njegovi roditelji, Kay i Delbert Stayner, ubrzo su shvatili da se njihov sin nije vratio kući. Pokrenuta je potraga, ali uprkos naporima da pronađu dječaka, nisu dolazili do informacija koje bi otkrile gdje se nalazi. Prolazili su dani, mjeseci, a zatim i godine, dok je porodica živjela bez odgovora na najvažnije pitanje – šta se dogodilo njihovom djetetu.
Nestanak je ostavio dugotrajne posljedice na porodični život. Roditelji nisu imali pouzdanu potvrdu da je Steven živ, niti su znali nalazi li se uopće u Kaliforniji. Njihova neizvjesnost trajala je gotovo cijelo dječakovo odrastanje, dok se on nalazio pod kontrolom čovjeka koji ga je odveo.
POZADINA DOGAĐAJA
Steven Stayner nestao je 4. decembra 1972. godine u Mercedu, kada je imao sedam godina. Otmičar Kenneth Parnell držao ga je pod lažnim identitetom više od sedam godina. Njegova porodica za to vrijeme nije znala gdje se nalazi, a slučaj je dobio neočekivan rasplet tek u martu 1980. godine.
Istraživački prilog emisije Good Morning America, koji je kasnije obrađivao sudbinu braće Stayner, rekonstruisao je okolnosti otmice koristeći policijske podatke, ranije izjave i razgovore s osobama upoznatim sa slučajem. Posebnu pažnju privukao je način na koji je Parnell uspio održavati kontrolu nad dječakom tokom tolikog vremenskog perioda.
Godinama je živio pod drugim imenom i bio predstavljan kao otmičarev sin
Nakon otmice Kenneth Parnell počeo je Stevenu nametati novi identitet. Dječak je dobio ime Dennis, a otmičar ga je predstavljao kao vlastitog sina. Na taj način nastojao je stvoriti privid uobičajenog porodičnog odnosa, iako je Steven zapravo bio dijete nasilno odvojeno od roditelja.
Tokom zatočeništva Steven nije bio potpuno izolovan od drugih ljudi. Povremeno je pohađao školu i dolazio u kontakt s okolinom, ali to nije značilo da je imao slobodu odlučivanja o vlastitom životu. Njegov svakodnevni život bio je obilježen kontrolom čovjeka koji ga je oteo i koji je manipulacijama nastojao održati vlast nad njim.
Prema kasnijim rekonstrukcijama slučaja, Steven je tokom tih godina bio izložen psihičkom, fizičkom i seksualnom zlostavljanju. Odrastanje je provodio u okolnostima koje su ozbiljno narušavale njegovu sigurnost i mogućnost normalnog razvoja. Parnell se služio lažima i različitim oblicima manipulacije kako bi spriječio dječaka da se oslobodi njegove kontrole.
Istraživanje koje je Los Angeles Times objavio 1989. godine detaljnije je obradilo godine Stevenovog zatočeništva, oslanjajući se na njegove ranije izjave, sudske podatke i razgovore s ljudima koji su poznavali slučaj. Iz tih informacija proizlazi da posljedice otmice nisu bile ograničene na sam nestanak, već su obuhvatale čitav period njegovog odrastanja.
Steven je tako od dječaka koji je imao sedam godina postao tinejdžer, a da nije mogao živjeti sa svojom porodicom. Njegov identitet, svakodnevne obaveze i odnosi s drugima odvijali su se pod utjecajem otmičara. Uprkos svemu što je proživljavao, kasnije je donio odluku koja je omogućila da se njegovo zatočeništvo konačno završi.
Otmica drugog dječaka bila je trenutak kada je Steven odlučio pobjeći
U februaru 1980. godine Kenneth Parnell oteo je još jedno dijete, petogodišnjeg Timothyja Whitea. Dolazak mlađeg dječaka promijenio je okolnosti Stevenovog zatočeništva. Tada već tinejdžer, Steven je prepoznao da bi Timothy mogao biti izložen istim iskustvima kroz koja je on prolazio godinama.
Suočen s mogućnošću da još jedno dijete izgubi godine djetinjstva, odlučio je iskoristiti priliku za bijeg. Prvog marta 1980. godine, dok Parnell nije bio kod kuće, Steven je poveo Timothyja iz kuće u blizini mjesta Manchester. Njihov cilj bio je pronaći pomoć i doći do ljudi kojima mogu otkriti šta se dogodilo.
VAŽAN TRENUTAK
Prvog marta 1980. godine Steven je iskoristio otmičarevo odsustvo i poveo petogodišnjeg Timothyja Whitea prema slobodi. Njegova odluka nije značila samo završetak vlastitog zatočeništva nego i spašavanje dječaka koji je bio otet nešto više od dvije sedmice ranije.
Dječaci su uspjeli pronaći prijevoz i krenuti prema Ukiahu, gradu udaljenom približno 65 kilometara cestom od područja iz kojeg su pobjegli. Dio puta prešli su zahvaljujući vozaču koji im je pomogao. Kada su stigli do policije, Steven je otkrio svoj pravi identitet i objasnio okolnosti u kojima su on i Timothy bili zatočeni.
Časopis TIME u izvještaju objavljenom 17. marta 1980. godine opisao je okolnosti njihovog spašavanja. Prema tada prenesenim informacijama, Steven je objasnio da nije želio da Timothy prođe kroz iskustvo kakvo je on sam imao. Upravo ta odluka postala je presudan trenutak njegovog povratka u slobodu.
Policija je nakon razgovora s dječacima mogla povezati Stevenovu priču s neriješenim nestankom iz 1972. godine. Njegov identitet je potvrđen, a vijest je otvorila put dugo očekivanom susretu s roditeljima. Timothyjev bijeg ujedno je značio da je njegovo zatočeništvo završeno prije nego što je mogao provesti godine pod kontrolom istog otmičara.
Povratak porodici i tragedije koje su uslijedile godinama kasnije
Za Kay i Delberta Staynera vijest da je njihov sin pronađen predstavljala je kraj višegodišnje neizvjesnosti. Ponovo su dobili priliku zagrliti dijete za koje toliko dugo nisu znali gdje se nalazi. Međutim, dječak koji im se vratio više nije bio sedmogodišnjak kojeg su posljednji put vidjeli 1972. godine.
Steven je morao ponovo upoznavati vlastitu porodicu i prilagođavati se životu koji mu je godinama bio uskraćen. Roditelji, braća i sestre sada su bili dio svakodnevice koju je trebalo iznova graditi. Pored toga, morao se suočavati s posljedicama dugotrajnog zlostavljanja i iskustvima koja su obilježila njegovo djetinjstvo.
Veliko medijsko interesovanje dodatno je otežavalo proces prilagođavanja. Njegov slučaj postao je poznat širom Sjedinjenih Američkih Država, a pažnja novinara nije prestala odmah nakon povratka. The Independent je u tekstu iz 2022. godine, zasnovanom na dokumentarnim materijalima i rekonstrukciji slučaja, posebno ukazao na složenost Stevenovog života poslije spašavanja.
Tokom narednih godina Steven je pokušavao izgraditi vlastitu budućnost. Oženio se i postao otac, ali njegov život tragično je prekinut u septembru 1989. godine. Imao je samo 24 godine kada je poginuo u saobraćajnoj nesreći na motociklu.
Porodica Stayner suočila se s novom tragedijom deset godina kasnije. Stevenov stariji brat Cary Stayner povezan je s ubistvima četiri žene počinjenim u Kaliforniji 1999. godine, za koja je kasnije osuđen. Ovaj slučaj ponovo je privukao pažnju medija prema porodičnoj prošlosti i ranijoj otmici Stevena.
ŠIRA SLIKA
Priča porodice Stayner obuhvata dva odvojena slučaja koja su obilježila američku kriminalističku historiju. Stevenova otmica i kasniji zločini njegovog brata Caryja predmet su brojnih novinarskih istraživanja. Iako se raspravljalo o mogućim psihološkim posljedicama porodičnih trauma, nije dokazano da je Stevenova otmica bila uzrok Caryjevih ubistava.
Istraživački prilozi ABC Newsa bavili su se sudbinom braće Stayner oslanjajući se na sudsku dokumentaciju, historijske podatke i razgovore sa sagovornicima. Njihove životne priče pokazale su se kao dva različita kriminalistička slučaja, uprkos činjenici da su se dogodila unutar iste porodice. Zbog toga je važno ne predstavljati pretpostavke o njihovoj povezanosti kao utvrđene činjenice.
Stevenovo ime ipak je ostalo posebno povezano s događajima iz marta 1980. godine. Nakon više od sedam godina provedenih pod kontrolom otmičara, nije pobjegao sam, nego je sa sobom poveo petogodišnjeg Timothyja. Njegov postupak omogućio je da se još jedno dijete vrati porodici i izbjegne dugotrajno zatočeništvo.
Za Stevenove roditelje njegov povratak bio je ostvarenje nade koju su godinama čuvali, iako su okolnosti ostavile posljedice koje se nisu mogle jednostavno izbrisati. Njegova kasnija smrt prekinula je život koji je pokušavao ponovo izgraditi nakon otmice. U historiji ovog slučaja ostali su zabilježeni i težina njegovog iskustva i odluka da, suočen s otmicom još jednog dječaka, iskoristi priliku kako bi obojici omogućio povratak kući.
