Oglasi – Advertisement
Kako prepoznati zavidne ljude? U nastavku teksta doznajte. Zavist rijetko dolazi naglo i otvoreno. Ona se ne pojavljuje uz viku, suze ili dramatične ispade, već ulazi u čovjeka tiho, gotovo neprimjetno. U početku liči na prolaznu nelagodu ili kratku misao, ali ako se zadrži, počinje da mijenja način na koji posmatramo druge i sebe. Tada tuđa sreća prestaje biti neutralna činjenica, a postaje podsjetnik na ono što nam nedostaje ili što smatramo da nismo ostvarili.
Ova emocija ne mora uvijek biti povezana s velikim stvarima. Nekada je dovoljan nečiji uspjeh na poslu, sretniji brak, bolje zdravlje ili jednostavno spokoj koji neko nosi u sebi. Zavist tada ne traži glas, već prostor u mislima, gdje polako raste i utiče na raspoloženje, ponašanje i odnose s drugima.
Oglasi – Advertisement
-
Zašto se zavist smatra opasnom
Zavist se od davnina ubraja među sedam smrtnih grijehova, ali ne zato što je najglasnija ili najuočljivija, već zato što je jedna od najupornijih. Dok se bijes brzo rasplamsa i često isto tako brzo nestane, zavist zna trajati godinama. Ona se hrani poređenjem i stalnim osvrtanjem na tuđe živote.
Za razliku od pohlepe, koja teži sticanju, ili ponosa, koji se oslanja na vlastitu sliku o sebi, zavist je usmjerena ka drugima. Ona ne pita šta mi možemo učiniti bolje, već zašto neko drugi ima više, lakše ili brže. Upravo u toj usmjerenosti ka tuđem leži njena razorna moć.
Zavidan čovjek često ne želi nužno da sam postigne uspjeh, već da drugi izgube ono što imaju. Tuđa sreća tada postaje lična uvreda, a tuđi napredak dokaz vlastite nepravde.
-
Kada tuđa radost boli
Zavist se najčešće javlja onda kada se susretne s našim nesigurnostima. Uspjeh druge osobe osvijetli naše sumnje, propuštene prilike i neispunjene želje. U tom trenutku ne patimo zbog onoga što nemamo, već zbog onoga što mislimo da zaslužujemo.
Zbog toga zavidna osoba često vjeruje da joj je nanesena nepravda, iako niko nije svjesno učinio ništa loše. Ta unutarnja napetost može prerasti u skrivenu agresiju, hladnoću, ogovaranje ili potajno priželjkivanje neuspjeha drugima.
Mihail Žvanetski je to ironično opisao riječima da će ljudi rado slijediti onoga ko pomjera planine, ali će istovremeno biti spremni da mu „zavrnu vrat“. U toj rečenici sažeta je suština zavisti – divljenje pomiješano s neprijateljstvom.
-
Poučna priča o izboru
Jedna stara priča, koja se često prepričava u različitim verzijama, jasno pokazuje koliko daleko zavist može odvesti čovjeka.
U jednom kraljevstvu vladar je poželio da ispita koja je ljudska mana razornija – pohlepa ili zavist. Pozvao je predstavnike obje skupine i dao im neobično pravilo: svako može zatražiti šta god želi, ali će druga osoba dobiti duplo više.
Škrtac je dugo razmišljao, vagao i odustajao od želja, jer mu je pomisao da neko dobije više bila nepodnošljiva. Zavidan čovjek, međutim, bez oklijevanja je rekao da želi izgubiti jedno oko. Njegova odluka nije bila vođena ličnom koristi, već željom da drugi izgubi oba.
Ova priča jasno pokazuje suštinu zavisti – spremnost na ličnu štetu samo da bi se drugome nanijela veća.
-
Glasovi mudrih ljudi
Mnogi filozofi, pjesnici i mislioci kroz istoriju upozoravali su na ovu emociju. Omar Hajam je zapisao da se radost treba nositi tiho
, jer zavist uvijek vreba u blizini. Njegove riječi ne govore o skrivanju sreće, već o oprezu u svijetu gdje tuđa radost ne nailazi uvijek na razumijevanje.
Protojerej Nikolaj Gurjanov je upozoravao da ne treba previše govoriti drugima o sebi, jer u trenucima zavisti ljudi iznenada postaju oštroumniji, glasniji i osjetljiviji na tuđe slabosti.
Onoré de Balzac je, s druge strane, zavist posmatrao kao emociju koja ne djeluje jednako na sve. Prema njemu, ona niske ljude gura ka sitnim i podlim djelima, dok snažne i dostojanstvene može pretvoriti u zdravu konkurenciju.
-
Zavist kao lični izazov
Gotovo da ne postoji osoba koja se barem jednom u životu nije susrela s osjećajem zavisti. Razlika je u tome kako se s njom nosimo. Ako joj dopustimo da upravlja našim mislima, ona će oblikovati naše postupke i odnose.
Stalno poređenje s drugima, naročito u savremenom svijetu društvenih mreža, samo produbljuje taj osjećaj. Mnogo je korisnije usmjeriti pažnju na vlastiti put, vlastite ciljeve i male pobjede koje često ostanu neprimijećene.
Zavist se može preobraziti u pokretačku snagu ako se prepozna na vrijeme. Umjesto da postane izvor gorčine, može poslužiti kao signal da nešto u vlastitom životu treba mijenjati, graditi ili razvijati.
