Laza Ristovski, glazbenik iz Jugoslavije i Srbije, imao je značajan utjecaj na svjetsku umjetnost, o čemu svjedoči njegovo uvrštavanje u školske udžbenike i dobivanje nagrade za životno djelo. Njegovo poznavanje različitih glazbenih žanrova bilo je izvanredno, a njegova je izvedba osvojila publiku. Postigao je ono što su mnogi smatrali gotovo nemogućim tijekom njegove ere prelaskom sa “Smaka” na “Bijelo Dugme”, naposljetku zaradivši divljenje svih.
Poznavatelji naglašavaju da je bio predodređen za život u glazbi, a lista poznatih osoba koje je pratio na turneji je velika. Unatoč svojim izvanrednim postignućima, žestoko je štitio dijete u sebi. U konačnici, iako se zbog teških bolesti našao prikovan za invalidska kolica, do posljednjeg je dana zadržao osmijeh na licu koji mu je bio najveći lijek iu najtežim trenucima.
- Laza Ristovski rođen je u Novom Pazaru od oca Đorđa, vojnog oficira, i Radmile, učiteljice ruskog jezika. U dobi od dvije godine, zbog očeve vojne obveze, preselio se s roditeljima u Kraljevo, gdje je proveo svoje godine i kasnije se identificirao kao Kraljevčanin. Njegov glazbeni put započeo je u dobi od pet godina kada je nakon dosta truda uspješno nagovorio roditelje da kupe harmoniku. Početnu poduku dobio je kod uglednog pedagoga u Kraljevcu, gdje je težište bilo isključivo na klasičnoj glazbi. Tri godine kasnije upisuje se u novoosnovanu glazbenu školu. Uspio je izbjeći stroge disciplinske mjere, jer redatelj nije bio osobito naklonjen rock and rollu.
U dobi od 13 godina pobjegao je sa značajnog glazbenog koncerta zbog silne buke i naknadno se pridružio prvom bendu. Nakon završenog sedmog razreda osnovne škole roditelji su mu kupili orgulje “Vox Jaguar” za 540.000 dinara, za ono vreme pozamašnu sumu. Bend je na plesnjacima u Kraljevu nastupao bez službenog imena, zbog čega su ih nazivali Bezimeni.Nakon osnovne škole upisao je gimnaziju u Kraljevu i vanredno pohađao Muzičku školu “Stanković” u Beogradu. U nedostatku entuzijazma za gimnaziju nije položio prvi razred te je potom prešao u ekonomsku školu. U tom razdoblju završio je i dvije godine srednje glazbene škole.
Prijelaz iz jedne konkurentske frakcije u drugu, zajedno s utjecajem oca.S prvom suprugom Vesnom Panić, magistricom kiparstva, dobio je kćer Sandu rođenu 11. veljače 1977. godine. Njegova kći je diplomirana slikarica i modna dizajnerica, a njezino rođenje poklopilo se s danom njegovog prvog koncerta s “Bijelim dugmetom”.U tom je razdoblju okončao brak s prvom ženom. S Makedonkom Slavicom boravio je u Beogradu nekoliko godina do 2006. Iste godine je obnovio kontakt s prvom suprugom, koja je bila uz njega sve do njegove smrti.
Postoji jedna anegdota vezana uz moje rođenje i očev prelazak iz “Smaka” u “Bijelo Dugme”. U to vrijeme moja je majka bila u osmom mjesecu trudnoće. Mom ocu se ukazala prilika da se pridruži “Bijelom dugmetu”, događaju koji se može usporediti s prelaskom iz Partizana u Crvenu zvezdu, jer su ova dva benda smatrana najvećim rivalima. To je u tom periodu primijetila Lazina kćerka i elaborirala:Zbog svoje jake privrženosti prijateljima iz “Smaka”, moj otac je mojoj majci postavio pitanje treba li mu biti muškarac ili težnja za bogatstvom. Moja majka, koja je i razumna i trudna, odgovorila je potvrdno, izjavivši: “Naravno da ćemo imati puno novca, naravno da ćeš ići.”
- Moj djed ga je počeo voziti; međutim, nakon sat vremena, moj se otac vratio, izražavajući svoju nesposobnost i nedostatak srca da nastavi. Moja je majka inzistirala da se vrati. Te večeri nastupio je na svom inauguracijskom koncertu s “Bijelim dugmetom” u Sarajevu. Naknadno se moja majka našla u nepredviđenoj situaciji sa Smakovcima, te je izvan sebe od uzbuđenja prerano rodila. Dakle, rođena sam na dan prvog koncerta mog oca sa „Bijelim dugmetom“ – 11. februara – ispričala je Sanda za „Telegraf“.
Više detalja o nevjerojatnom životu osobe koja stoji iza hita “Bijelo Dugme” saznajte na ovoj poveznici.Susreo ju je tek nakon nekoliko mjeseci, jer ga je put doveo do Beograda, odakle je otputovao u Kragujevac u posjet svojoj jedinici. Vođen svojom strašću prema glazbi, bio je uvjeren da će i Sanda krenuti sličnim putem. Unatoč završenoj glazbenoj školi i umijeću sviranja klavira, njezini prsti koji su nekad pritiskali tipke na kraju su se odlučili baviti slikarstvom.
Implicitno se podrazumijevalo, s obzirom na moj afinitet prema njemu, da je moje bavljenje glazbom neizbježno. Dok sam ja završio studij klavira, on je od djetinjstva volio svirati, kao što sam ja volio crtati. Do drugog razreda srednje škole odlučio sam da će moj pravi poziv biti slikanje; međutim, glazba je dosljedno ostala sastavni aspekt mog života. Lazin nasljednik se osvrće na svoju viziju moje budućnosti i napominje da sam mu, uprkos tome, pokazao svoje umjetničke sposobnosti.
– No, neposredno prije njegove smrti u kolovozu, afirmirao sam mu svoj umjetnički identitet uspješnom prodajom svih svojih radova na izložbi u Bolu na Braču. Njegovo je oduševljenje bilo opipljivo; bio je istinski presretan. U više navrata je isticao da vrijednost umjetnosti određuje njena tržišnost, o čemu govori Sanda za “Telegraf.Nije bio tako krut kao njegov otac; međutim, bila je itekako svjesna da se o nekim stvarima za njega ne može pregovarati. Iako nije bio strog, bilo je specifičnih aspekata u kojima nije popuštao. Bilo mi je bitno da za svoj posao budem propisno odjeven i potpuno pokriven do grla.
- Sanda ga je kao umjetnika prepoznala tek nakon smrti oca. Prije tog trenutka, on joj je jednostavno bio tata – vječito nasmijan, veseo i borbama…Ovdje otkrijte razloge prezira Željka Bebeka prema Bregi. Tek nakon njegova odlaska počeo sam se baviti njegovom glazbom i gledati njegove videe, vođen osjećajem gubitka. To je razdoblje označilo početak moga cijenjenja njegovog značaja u glazbenoj industriji. U trenutku njegove smrti imao sam 30 godina. Prije njegova odlaska, moj fokus nije bio na umjetnosti; Bila sam okupirana sinom i drugim prioritetima u životu. Žao mi je što o njoj nismo razgovarali temeljito koliko smo trebali.
Osmijeh koji ostaje urezan u sjećanju.Lazu Ristovskog karakterizirala je naklonost ružičastim starkama i 501 farmericama. Imao je averziju prema odijelima, pa je umjesto toga za svoje nastupe birao košulje koje je izradila njegova supruga. Naime, unatoč svojoj profesiji, suzdržavao se od slušanja glazbe kod kuće; međutim, tijekom vožnje uživao je uz zvuke Shadesa i benda „Toto.
Za doručak je volio zdrobljene kekse u kombinaciji s čokoladnim mlijekom. Uživao je u torti od palačinki koju je s orasima napravila njegova svekrva i uživao u dimljenom lososu. Često bi šetao uz Dunav. Skijanje mu nije bilo po volji. U mladosti je igrao košarku, a posebno je volio jamb. Život je dijelio s mačkom po imenu Kantara i papigom po imenu Charlie, kao i nimfom.
Prekinuo je bračne veze sa ženom koja mu je bila draga.Žene su ga jako cijenile i on je uspio pridobiti njezinu naklonost, jedina osoba koja je u početku odolijevala njegovom šarmu.Sa 17 godina prvi put su se susreli. U diskoteci u Kragujevcu, otac je s njom započeo razgovor, privučen njome jer je ona jedina bila nezainteresirana za njegova udvaranja. Nakon što su osvojili njezinu naklonost i s obzirom na njihovu mladost, odlučili su me začeti, o čemu su kasnije obavijestili svoje roditelje. Kad je došao trenutak, bake su bile te koje su ih natjerale da ispune zahtjeve Više ekonomske…
- Unatoč razdvojenosti, njihova ljubav jedno prema drugom ostala je nepokolebljiva.Službeno su prekinuli vezu; međutim, moj je dojam da njihova ljubav jedno prema drugom nikada nije istinski izblijedjela. Moja majka, koja se preziva Ristovski, drži njihovu zajedničku fotografiju u spavaćoj sobi. Tijekom posljednja dva mjeseca njegova života, ona je bila uz njega, baš kao i ja, što me navodi da vjerujem da su našli pomirenje. Kad je bila u Hrvatskoj, rekao mi je:
“Samo da je uhvatim za kosu!” Po njenom dolasku, on je uspješno djelovao na taj osjećaj i odmah mi izrazio svoju zahvalnost. Poslednjih dana delili su trenutke intimnosti, držeći se za ruke – otkrila je Lazina voljena za „Telegraf“ u suzama pre osam godina.Otkrijte izuzetne kvalitete Alena Islamovića kao djeda; možda ćete biti zapanjeni razmjerom njegove posvećenosti svojim unucima.Unatoč borbi s multiplom sklerozom i rakom, koji mu je naposljetku odnio život u roku od tri mjeseca, zadržao je nepogrešiv topli osmijeh.
- “Preminuo je za tri mjeseca. Unatoč teškoj bolesti, nije odavao nikakve znakove iste, zadržao je stalni osmijeh. Do posljednjeg dana marljivo je radio na albumu “Drvo života”. Nije se dao. Nisam imala osjećaj da se bliži kraj”, kaže Sanda.Dan kada je Laza postao djed bio je vrhunac njegove sreće, jer je Sanda na svijet dočekala unuka Tomislava.“To se dogodilo desetak dana prije njegove smrti”, primijetila je Sanda Ristovski Grlić.Dijete u Lazi ostalo je vječno mlado.
Nakon što sam jednog dana posjetio njegov studio, otkrio sam da pokazuje iznimno pozitivno ponašanje. Iako je bio tipično miran i veseo, taj dan je bio izrazito poletan. Rekao mi je: “Ne možeš zamisliti radost koju sam danas doživio… Stigao je moj prijatelj noseći tri video kasete s pticom trkačicom! Bio sam zadubljen u njihovo gledanje cijeli dan!” Osmijeh mu je sličio dječjem… Jao, tog osmijeha sada nema.Izražava potpunu fascinaciju privrženošću koju je Laza razvio prema majci sa 17 godina. Osim toga, izvanrednim joj je i to što je njen otac počeo ozbiljno skladati glazbu sa samo 11 godina. Prijateljstva koja je njegovao također joj se čine nevjerojatnima.
Narativ zaslužnog za nastanak “Bijelog dugmeta” možete pronaći na sljedećoj poveznici.Po mom mišljenju, najzanimljivija faza njegova života dogodila se tijekom njegova boravka u “Smaku”, gdje je živio s Chapom, prijateljem u kućanstvu. Okoliš je karakterizirao potpuni kaos i noću i tijekom dana, obilježen stalnim priljevom pojedinaca, glazbe i žena. Nadalje, teško mi je shvatiti kako su roditelji tako mladog čovjeka dopustili da prati Bokija Miloševića najprije u Beograd, a potom se osamostalio.
Tijekom ljeta 1975. s “Bezimeni” nastupa u Bečićima, gdje ga otkriva Boki Milošević, koji ga potom dovodi u Beograd. Umoran od pratnje Lepe Lukić, odlučio je pokupiti stvari i otputovati u Kragujevac. Nekoliko dana kasnije održao je svoj inauguracijski koncert sa Smakom na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Laza nikada nije osjećao grižnju savjesti zbog preseljenja u “Bijelo Dugme”, jer mu je Goran Bregović ostao nepokolebljiv prijatelj do kraja života. Nakon toga, “Smak” se konstantno želio vratiti i nastupiti s njima kad god bi se za to ukazala prilika.Nasljeđe Ristovskog trajat će sve dok se pamte filmovi “Lepo selo lepa gora” i “Nečista krv”, kao i pjesme “Zaboravljeni” i “Pljuni i pjevaj moja Jugoslavijo”, uz renomirane hitove dva kultna rivala bendovi.
