Već godinama sam vegetarijanka, i jedno od mojih strogih pravila je da meso nije dopušteno u mojoj kuhinji. Kada se moj svekar doselio k nama zbog zdravstvenih razloga, jasno sam postavila tu granicu. U početku je kimnuo glavom u znak slaganja. Ali ubrzo sam počela primjećivati čudne mirise noću.
Jedne večeri zatekla sam ga u kuhinji u 2 ujutro kako prži slaninu. Kada sam mu rekla da ne može nepoštovati pravila moje kuće, nasmijao se i rekao: „Ne možeš mi ti govoriti kako ću živjeti.“ Rekla sam mu da, ako ne može prihvatiti moje pravilo, možda bi trebao pronaći drugo mjesto za boravak.
Sljedećeg jutra probudila sam se i vidjela kofere kraj vrata. Na trenutak sam pomislila da se moj svekar spakirao. Ali tada mi je srce potonulo — to nije bio njegov kofer. Bio je to kofer mog supruga. Rekao je da ne može podnijeti da gleda kako „izbacujem njegova oca“ i da, ako želim kuću bez mesa, u njoj ću živjeti bez njega.
Sada sjedim i pitam se je li me jedno kućno pravilo koštalo braka.
Jesam li zaista pogriješila što sam ostala pri svome?
Emylin
