Pogledala je na sat. Ako je mislila,da stigne kod roditelja, u iole pristojno vrijeme, morala je da požuri sa spremanjem. Istuširala se i oprala kosu. Činilo joj se da je deset kilograma lakša,kada je sa sebe sprala svu prašinu afganistanske pustinje. Danima nije imala priliku da se dobro opere,sada je to obilato nadoknađivala. Puštala je da joj se vodeni mlazovi sliva-ju niz tijelo. Činilo joj se da bi tako mogla satima da stoji u tuš kabini. Ipak majka ju je čekala. Osušila je kosu i smotala je vješto u lijepu punđu, koju je zakačila srebrnim češljem. Nije bila raspoložena za večernju haljinu i visoke potpetice, noge su je već dovoljno boljele,pa se odlučila za crni svileni komplet sa pantalona-ma. Gornji dio je bio u vidu majice bez rukava i dopirao joj je do malo iznad koljena. Pantalone su bile toliko široke, da su djelovale kao suknja. Na noge je obula lagane, ravne crne cipelice. Bile su meke, kao rukavice, i baš su joj prijale, posle teških terenskih cipela. Od nakita, okačila je na sebe gomilu srebrnih lanaca, koje je donijela iz Meksika. Pogledala se u ogledalu. Bila je sasvim zadovoljna onim što vidi.
“Kakva sam ja čudna kombinacija1, pomislila je. Bila je strahovito slična majci. Gotovo identična kopija. Kao ugarak crne oči, pravilan mali nos, pune crvene, čulne usne, bijeli krupni zubi i tamna put, kao da je uvijek dobro osunčana. Sasvim plava kosa pa još u krupnim visećim loknama, bila je jedino što je naslijedila od oca Amerikanca. Sudeći po njoj, geni nadničara sa Sicilije, bili su mnogo jači od plave krvi bivšeg britanskog plemstva. Roditelji njenog oca, često su joj pričali da je djed njenog oca bio plemić, na engleskom dvoru. Bila je spremna da krene, kad se začulo zvono interfona.
