Unajmljena verenica

Vikend ljubići

Starac je imao napade besa i mrzovolje, ali inače je bila zadovoljna ovde. Više je volela da radi za džangrizave starce, nego za uobražene mlade žene i njihove nasrtljive muževe. Ovde se osećala bezbedno.Mušičave promene raspoloženja njenog poslodavca manje su je brinula od toga koliko će on još poživeti. Neprimetno je uzdahnula. Promena boje njegovog lica nije slutila na dobro. Verovatno će uskoro morati da traži novi posao, a tako joj se ovde dopalo.

-Nisi ti dobra vila – progunđao je. – Ti si obična glupača. To sam ti već hiljadu puta ponovio. Zašto nisi htela da se udaš za mene? Neću još dugo, to i sama možeš da zaključiš. Zašto nisi htela da budeš bogata mlada udovica? Umesto toga, bićeš i dalje bedna, sirota družbenica, pratilja, guvernanta… šta god. Maltretiraće te gori od mene. Niko neće umeti da ceni tvoje dobre osobine, jer ih neće ni primećivati. Ljudi su glupi, pohlepni, slepi. Vole da komanduju, da se prave pametni. Da ne pominjem kako su zli. Počev od mene. Nema zlobnijeg čoveka na kugli zemaljskoj od mene. I osvetoljubivijeg. Znaš i sama. Zbog davnašnje svađe sa mlađim bratom, nisam hteo njegovom sinu da ostavim ono što mu pripada.

-Ali sada ste promenili mišljenje – rekla je polako. – Zar ne? Zbog toga je dolazio vaš advokat iz Londona. Prepisali ste mu imovinu. Sada će sve biti kako treba.

-Glupača – progunđao je sebi u bradu. – Jesam, prepisao sam mu sve. Ali zato tebi neću ostaviti ni cvonjka. Nisi htela da me poslušaš, zato ćeš ispaštati – rekao joj je, zlurado je gledajući. – Nisi htela imanje, u redu. Htela si da budeš dobra i glupa. Ispunio sam ti želju.

-Nije mi bila želja da se dokopam na nepošten način nečega što mi ne pripada. Celog života bi me grizla savest – prebledela je od njegove grubosti. – Dobiću platu po dogovoru. Nisam ovamo došla da bih nekome otimala porodično nasleđe – rekla je tiho i sagla glavu.

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se