Osam dana prije najradosnijeg kršćanskog praznika Uskrsa pravoslavni vjernici obilježavaju praznik Vrbicu a po predanju na taj dan je potrebno učiniti nekoliko stvari da bi u vašem domu vladali sreća i blagostanje.
Dok crkvena zvona odjekuju cijelim selom, a blagi proljetni povjetarac nosi miris tamjana uz zvuk zvona s grana vrbe, postaje očito da je Vrbica stigla. Svako dijete, okićeno u svoje najljepše ruho, radosno hrli naprijed, osmijeh im zrači veći od srca, popraćen prepoznatljivim sjajem u očima. Ovaj dan je daleko od običnog; to je praznik urezan u sjećanje za cijeli život, slaveći čistoću, nadu i blagoslove djetinjstva.
- Bez obzira da li se nalazite u slikovitom gradiću ili na vrhu planine, na ovaj dan srca se raznježu, a duše vesele kao da ponovno doživljavaju radost hodanja. Vrbica se obilježava u subotu uoči Cveti, točno osam dana prije Uskrsa, a usklađuje se sa svetkovanjem Lazareve subote. Ovom prilikom pravoslavni kršćani razmišljaju o čudu u kojem je Isus Krist uskrsnuo svog prijatelja Lazara iz mrtvih. Ovaj događaj nije poslužio samo kao demonstracija Njegovog božanskog autoriteta, već i kao nagovještaj Njegovog vlastitog uskrsnuća – duboka poruka čovječanstvu da život konačno pobjeđuje smrt.
Zbog toga su Lazareva subota i Vrbica vezane uz teme nade, obnove i radosti; bit blagdana utjelovljuje blagu, toplu, ali duboku simboliku – ništa nije istinski izgubljeno dok je vjera. U Jeruzalemu su Krista dočekali palminim grančicama; međutim, zbog nepostojanja palmi u našim krajevima, vrba je preuzela tu simboličku funkciju, i to s razlogom. Vrba je otporna, prilagodljiva i robusna biljka. Ljudi ga od davnina prepoznaju kao simbol zdravlja i vitalnosti.
Kada se unese u dom, smatra se da donosi: zdravlje, Zaštita od zlonamjernosti, napredak. U nekim krajevima Srbije kopriva se nosi u kući uz grane vrbe, jer iako može izazvati bol, ona također nudi zaštitu, slično kao što život može nanijeti patnju da bi nas na kraju zaštitio. Na ovaj sveti dan aktivnosti koje se poduzimaju unutar crkve i među zajednicom su sljedeće: Djeca u crkvu dolaze svečano okićena, s vrbovim grančicama i malim zvončićima u rukama. Za vreme večernje službe osvećuju se vrbove grančice koje se čuvaju u hramu do nedelje, kada je i praznik Cveti.
Na Cvetu se vjernici daruju tim svetim grančicama koje nose kući kao blagoslov koji će trajati tijekom cijele godine. Zvona koja ukrašavaju djecu nisu samo ukrasna; njihov zvuk služi simboličnoj svrsi, braneći zlonamjernost dok uvodi radost i čistoću unutar hrama. U određenim područjima postoji posebna tradicija: Ujutro na Vrbicu nastavljamo do rijeke. Lice se čisti hladnom vodom, što služi kao simbol pročišćenja. Kamen se izvlači iz rijeke i potom gura što je dalje moguće, popraćen rečenicom: “Što sam na veću udaljenost bacio ovaj kamen, to se zmija više udaljavala od mene.
Ova radnja predstavlja pročišćenje od zlonamjernosti, bolesti i negativnosti, šireći se izvan granica doma kako bi obuhvatila i dušu. Dodatna lijepa tradicija uključuje odabir svježeg cvijeća koje se zatim stavlja u vodu da odstoji preko noći. Sljedećeg jutra, na Cveti, svi ukućani se čiste ovom vodom, potičući zdravlje, ljepotu i novu snagu. Povijesno gledano, posebno u ruralnim područjima, djevojke okićene u narodnu nošnju obilazile su domove pjevajući lazaričke pjesme. Vjerovalo se da njihov izgled, ukrašen cvijećem, vrpcama i perlama, donosi blagoslov ukućanima.
Zauzvrat bi ih domaćini darivali. Smatralo se da će te mlade žene svojim melodijama i živopisnom vitalnošću donijeti plodnost, radost i blagostanje. Lazarovo uskrsnuće jedno je od najdubljih čuda zabilježenih u Evanđelju. Ona predstavlja primjer božanske milosti i moći dok istovremeno najavljuje nadolazeću Kristovu patnju. Ta dvojnost je razlog zašto Crkva doživljava i radost i tugu na ovaj dan, budući da iščekuje trenutak kada će Sin Božji ponuditi spasenje čovječanstvu kroz vlastitu patnju. Prema tradiciji, nakon čuda, Lazar je navodno živio još trideset godina, tijekom kojih je postao ciparski nadbiskup i širio vjeru i ljubav među stanovništvom.
U sve bržem svijetu u kojem se vrijednosti često zanemaruju, Vrbica služi kao dirljiv podsjetnik na ono što je uistinu važno. Ovo slavlje utjelovljuje bit djetinjstva, nevinosti i duhovnog pomlađivanja. Unutar hramova, zvonjava zvona i radosni izrazi lica djece izazivaju dubok osjećaj povezanosti, ponovno raspirujući uvjerenje da nismo sami, da život ima značaja i da je očuvanje naše vjere vrijedno truda. Ako ste roditelj, razmislite o tome da povedete svoje dijete u crkvu na taj dan. Dajte mu granu vrbe i zvono. Dopustite mu da iskusi bit tradicije, osiguravajući da zadrži taj osjećaj, jer će ga pratiti kroz cijeli život. Krist je visoko cijenio djecu i rekao je: „Pustite djecu da mi pristupe, jer njima sličnima pripada kraljevstvo nebesko.
Vrbica nadilazi status pukog kalendarski obilježenog blagdana; služi kao svjetionik nade i poziv na radost i prosvjetljenje u duhu svakog vjernika. Dok djeca zvone zvonima i miris tamjana se miješa sa svježinom proljeća u crkvama, mi, stariji, razmišljamo o vlastitim iskustvima – stojimo ispod istih ikona, dijelimo isti osmijeh i čuvamo srca puna vjere. Neka vam ova Vrbica posluži kao podsjetnik na značaj dobrote, čistoće duše i vjere u ljubav. Neka Vam podari zdravlje, mir i blagoslov. Nadalje, neka svako zvono zvona odjekuje u vašem srcu kao očitovanje Kristove pobjede nad smrću.
