Julska noć

Vikend ljubići

Fren tog čoveka, naravno, nije ni primetila. Ona je bila slepa za sve muškarce koji nisu spadali u kategoriju ,,zgodan, vitak, star između devetnaest i dvadeset dve godine“. Ali zato Mišel, koja je bila umetnica
i stoga je svet doživljavala pre svega vizuelno, nije mogla da ga ne zapazi, zato što se razlikovao od drugih. Kada je Frensis onako zvonko uzviknula, tebe muškarci neprestano gledaju, on je lako okrenuo glavu u stranu i bacio pogled na Mišel, kao da proveri da li je ona zaista prizor koji zaslužuje da se u njega gleda. Pritom se na njegovim usnama pojavio osmeh, ali ne osmeh muškog odobravanja pri pogledu na lepu ženu, već nekako cinično podrugljiv. Kao nemo likovanje nad glupom ženskom taštinom i narcisoidnošću! I Mišel je brže-bolje skrenula oči sa njegovog lica, jer ju je taj podrugljivi osmeh ispunio strašnom nelagodnošću, ali i dok je Frensis uzimala sobe na recepciji, ona je morala da ga pogleda još
jednom. Naprosto je morala, jer je on strahovito ličio na nekoga koga je znala.
Zapravo, ne na nekoga koga je znala lično, jer nije imala tu čast da ga upozna, već na nekoga koga je viđala povremeno, dok je studirala u Parizu i strastveno posećivala gradska pozorišta. Taj neko bio je čovek upravo iz pozorišnog sveta. Ali kad se usudila da ga pogleda po drugi put, Mišel zaključi kako to svakako nije on, već neko ko veoma mnogo liči na njega. Jer ,,on“, taj čovek iz Pariza, bio je čuveni pozorišni reditelj, i čak i ako je letovao u Sen Tropeu, svakako nije odsedao u ovom sasvim običnom, skromnom pansionu. Poznati i slavni ljudi borave samo na glamuroznim i elitnim mestima, pomislila je Mišel, i prema tome, definitivno zaključila da muškarac koji je stajao za pultom samo liči na pozorišnog reditelja Toda Azenkura, i to je sve.
U međuvremenu, dok se ona bavila svojim mislima, trudeći se da ne bude opterećena prisustvom elegantnog čoveka u teget košulji, preduzimljiva Fren ne samo što je iznajmila sobe za njih dve, već je
ubedila recepcionera da pozove hotelskog momka koji je, za dobru napojnicu, odmah otišao u hotel „Tangerina“ na drugom kraju grada, da otuda donese njihov već spakovan prtljag. Onda su, naravno, sišle u kafe na plaži, i čim su pronašle mesto za jednim od stolova i naručile piće, mladi plavokosi lepotan sa kojim je Fren pre toga već očijukala, prišao joj je bez oklevanja.

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se