Predajem 3. razred. Jedna učenica je uvijek crtala ružne slike mene — moje velike zube, raščupanu kosu i bore. Drugi učitelji su se smijali i govorili: „Ruga ti se!”
Ipak sam sve te crteže sačuvala.
Posljednjeg dana škole, njen zadnji crtež me potpuno ukočio. Nacrtala je mene zajedno s njom. Na poleđini je napisala:
„Ovo si ti kako si bila dobra prema meni kad niko drugi nije.”
Kasnije sam saznala da je te godine stalno premještana između hraniteljskih porodica. Škola je bila jedina stalna stvar u njenom životu.
A izgleda da sam ja bila jedina odrasla osoba koja joj se svako jutro nasmijala.
Bonus:
Imao sam učenika koji je stalno zaostajao u matematici, i očekivao sam da ću morati nazvati njegove roditelje iz frustracije. Međutim, jedne večeri, dok sam pregledao njegovu domaću zadaću, primijetio sam male poruke koje je napisao o tome zašto mu je teško.
Poslao sam mu poruku nazad s ohrabrenjem i nekoliko malih savjeta, a on mi je čak odgovorio zahvalom.
Do kraja sedmice više se smiješio na času. Nisam očekivao da će jedna jednostavna poruka toliko promijeniti njegovo samopouzdanje.
Preuzeto
