Oglasi – Advertisement
Čedomir Jovanović je poznati srspki političar koji se često nalazi u žiži javnosti medija zbog kontroverznih izjava. Danas ćemo pisati o njegovom sinu koji ujedno i liči na svog oca i koji je pravi frajer.
Čedomir Jovanović podijelio je fotografiju sa najstarijim sinom Mihajlom Lajfom i uz nju otvoreno govorio o emocijama koje prate njihov odnos, od prvog velikog rastanka prije šest godina do današnjih susreta. Posebno se prisjetio trenutka kada je sina ispratio na školovanje u Edinburg i priznao koliko mu je tada bilo teško sakriti suze, dok danas sa ponosom posmatra put koji je Mihajlo izgradio u inostranstvu.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Fotografija koju je Jovanović objavio prikazuje trenutak koji nema mnogo zajedničkog sa politikom i njegovim javnim nastupima. Mihajlo u naručju drži mačku, dok ga otac grli i ljubi, a scena djeluje poput sasvim običnog prizora iz porodičnog doma. Upravo je takav kadar poslužio kao uvod u mnogo ličniju priču o godinama tokom kojih je najstariji sin odrastao daleko od kuće.
Uz fotografiju, Jovanović je govorio i o teškim periodima kroz koje je prolazio, ali i o ulozi koju njegova djeca imaju u njegovom životu. Umjesto nabrajanja profesionalnih tema po kojima ga javnost najčešće poznaje, pažnju je usmjerio na roditeljstvo, rastanke i osjećaj koji prati trenutak kada dijete počne graditi život izvan porodičnog doma.
POZADINA DOGAĐAJA
Mihajlo Lajf je najstariji sin Čedomira Jovanovića, a prije šest godina otišao je na školovanje u inostranstvo. Jovanović se u novoj objavi vratio upravo tom periodu, opisujući odlazak u Edinburg kao važnu porodičnu prekretnicu koja je za njega bila ispunjena snažnim emocijama.
Rastanak na aerodromu ostao mu je u posebnom sjećanju
Poseban dio Jovanovićeve poruke odnosio se na dan kada je Mihajla ispratio na put prema Edinburgu. Njegov sin tada je bio znatno mlađi i tek je započinjao jedno potpuno novo životno poglavlje, daleko od porodice i svakodnevnice na koju je do tada bio naviknut.
Za roditelja je taj trenutak istovremeno predstavljao razlog za ponos i početak perioda u kojem više nije mogao biti prisutan u svakoj sinovoj svakodnevnoj odluci. Jovanović je priznao da na aerodromu nije uspio sakriti emocije i da su ga tokom ispraćaja savladale suze. Šest godina kasnije taj prizor očigledno je i dalje dovoljno snažan da ga se prisjeti uz novu zajedničku fotografiju.
Takav rastanak bio je početak perioda tokom kojeg se njihov odnos morao prilagoditi fizičkoj udaljenosti. Mihajlov život nastavio se u inostranstvu, dok je njegov otac iz Srbije pratio kako od mladića kojeg je ispratio na školovanje postaje sve samostalniji čovjek.
Danas o sinovom putu govori sa velikim ponosom
Godine provedene van Srbije, prema dostavljenom medijskom tekstu, Mihajlu su donijele značajne obrazovne i profesionalne rezultate. Spominje se njegov put u Londonu i uspjesi koje je tamo ostvario, ali bez detaljnog navođenja konkretnih diploma, institucija ili radnih pozicija. Upravo zato taj dio priče prije svega ostaje prikazan kroz očevu perspektivu i njegov ponos zbog načina na koji se sin snašao daleko od kuće.
Jovanović pritom nije pokušao sinov život svesti samo na akademske ili profesionalne rezultate. U njegovoj poruci važnija je promjena koju primjećuje nakon šest godina: mladić kojeg je nekada ispraćao na prvi veliki put danas je osoba koja samostalno gradi vlastiti život.
Takva vrsta roditeljskog ponosa ne proizlazi samo iz toga šta je neko završio ili gdje radi. U Jovanovićevoj objavi mnogo je više naglašeno vrijeme koje je prošlo, udaljenost koju su morali prihvatiti i činjenica da su susreti nakon razdvojenosti nastavili biti snažno emotivni.
VAŽAN TRENUTAK
Šest godina nakon prvog velikog rastanka, Jovanović je pokazao da se osnovna emocija između oca i sina nije promijenila. Mihajlo je u međuvremenu izgradio život u inostranstvu, ali susreti i rastanci, prema očevim riječima, i dalje nose istu težinu kao kada ga je prvi put ispratio na školovanje.
Suze su ostale dio njihovih susreta i rastanaka
Jovanović se u objavi osvrnuo i na zajedničke fotografije nastale tokom godina, pa se našalio na račun vlastitih emocija. Prema njegovom opisu, Mihajlo ga je u pojedinim trenucima pokušavao nagovoriti da ne plače, ali vrijeme očigledno nije mnogo promijenilo način na koji otac reaguje kada se sa sinom sastaje ili ponovo rastaje.
Upravo zato nova fotografija nije privukla pažnju samo zbog toga koliko se Mihajlo promijenio tokom godina. Jovanović je uz nju ponudio kontekst koji pokazuje kako je izgledao put od prvog velikog odlaska do sadašnjeg odnosa dvojice ljudi koji žive na različitim mjestima, ali očigledno održavaju snažnu porodičnu povezanost.
Fotografija na kojoj otac grli i ljubi sina tako je postala mnogo više od običnog porodičnog kadra. U nekoliko detalja spojila je sadašnjost sa sjećanjem na aerodrom, godine školovanja u inostranstvu i sve susrete koji su između ta dva trenutka uslijedili.
Pjesmom Džonija Keša dodatno naglasio poruku objave
Jovanović je objavu povezao i sa pjesmom Džonija Keša „Fathers and Sons“. Sam naslov i tema pjesme uklopili su se u poruku koju je želio prenijeti kroz fotografiju sa Mihajlom, pa muzika nije djelovala kao slučajan dodatak, već kao još jedan način da naglasi odnos oca i sina.
Time je čitavu objavu sastavio od nekoliko slojeva: zajedničke fotografije, sjećanja na odlazak u Edinburg, ponosa zbog sinovog puta i muzike koja prati istu temu. Umjesto opširnog predstavljanja Mihajlovih dostignuća, Jovanović se odlučio za porodični pogled na godine koje su prošle.
Reakcije na objavu bile su usmjerene i na Mihajlov izgled, s obzirom na to da ga javnost nema često priliku vidjeti u ovako privatnom trenutku. Ipak, sadržaj Jovanovićeve poruke pokazuje da je njemu mnogo značajnije bilo podsjećanje na sinov put i emocije koje su pratile njegovo odrastanje.
ŠIRA SLIKA
Objava prikazuje dio Jovanovićevog života koji se rijetko nalazi u prvom planu njegovih javnih nastupa. Umjesto političkih tema, u središtu je roditeljski odnos koji se mijenja kako dijete odrasta, odlazi od kuće i počinje graditi vlastiti život, dok emocionalna povezanost između roditelja i djeteta ostaje prisutna.
Mihajlov odlazak u inostranstvo prije šest godina tako je za Jovanovića ostao jasna vremenska tačka prema kojoj danas mjeri koliko se toga promijenilo. Tada ga je ispraćao kao mladog sina pred kojim su bili školovanje i život u drugoj sredini, a danas govori o njemu kao o samostalnom čovjeku čijim je putem izrazito ponosan.
Istovremeno, njegova poruka pokazuje da neke stvari nije promijenila ni udaljenost ni protok vremena. Susreti i rastanci i dalje ga pogađaju, a fotografija zagrljaja sa sinom postala je prirodan nastavak sjećanja na prvi odlazak koji mu je, prema vlastitim riječima, teško pao.
Zbog toga je objava privukla pažnju ne samo kao nova fotografija najstarijeg sina Čedomira Jovanovića, već i kao rijedak javni pogled na njihov porodični odnos. Između Edinburga prije šest godina, kasnijeg života u inostranstvu i današnjeg zagrljaja ostala je ista emocija koju je Jovanović odlučio podijeliti sa pratiocima — očev ponos na sina koji je odrastao i krenuo svojim putem.
