Kada je naše zdravlje ugroženo i kada je neki organ u opasnosti naš organizam nam šalje signale u vidu raznih simptoma. Vrlo je važno znati ih prepoznati na vrijeme i potražiti liječnilku pomoć.
Ozbiljna i teška bolest često se može zamijeniti s normalnim stanjem kože. Stručnjaci savjetuju pojedincima da ostanu na oprezu i provjere ima li znakova lupusa. Koža, kao najveći organ ljudskog tijela, često privlači našu pozornost prvenstveno zbog svojih estetskih kvaliteta, posebice u težnji očuvanju mladolikog izgleda i prevenciji bora. Međutim, također može pokazivati znakove koji mogu odražavati temeljne bolesti koje zahvaćaju druge organe.
- Neočekivana pojava mjehurića, promjene boje, osipa ili ljuštenja može ukazivati na autoimuni poremećaj, alergiju, virusnu infekciju ili potencijalno srčanu bolest. Ako primijetite određenu vrstu osipa lokaliziranu na određenom dijelu tijela, preporučuje se pretraga krvi. Na licu se može pojaviti osip koji je vrlo karakterističan i često pogrešno dijagnosticiran, a također signalizira ozbiljno zdravstveno stanje. Izraz “leptirasti osip” često se koristi kao pokazatelj za prepoznavanje lupusa.
Ako primijetite crveni osip na obrazima i hrptu nosa, vrlo je vjerojatno da svjedočite leptirastom osipu. Klinika Mayo ukazuje da se ovo dermatološko stanje manifestira kao crvene, ružičaste ili ljubičaste “žigove”, koji mogu biti ljuskavi ili imati glatku teksturu, pri čemu zahvaćeno područje obično izgleda “razvučeno” u usporedbi s okolnom kožom. Leptirasti osip može se pojaviti i nestati u roku od nekoliko dana ili tjedana i obično je povezan s raznim medicinskim stanjima, uključujući lupus.
Istraživanje Johns Hopkins lupus centra pokazuje da približno 50 posto ljudi s dijagnozom lupusa ima leptirasti osip. Lupus je autoimuna bolest koju karakterizira njegova kronična priroda, što mu omogućuje da utječe na više organa, osobito kožu, zglobove, krv i bubrege. Izraz “kronični” ukazuje na to da stanje može trajati dugo vremena, dok se “autoimuni” odnosi na kvar u imunološkom sustavu, koji, umjesto da štiti tijelo od patogena poput bakterija i virusa, pogrešno cilja na vlastita tkiva pojedinca.
Prema Klinici Mayo, dodatni simptomi povezani s lupusom uključuju umor, gubitak kose, osjetljivost na svjetlost, suhe oči, kognitivne poteškoće i bolove u zglobovima. Leptirasti osip često se pogrešno smatra opeklinama od sunca ili rozacejom. Doista, ova vrsta osipa dominantan je pokazatelj rosacee (bakterijske infekcije) i lajmske bolesti, među raznim drugim bolestima, a također se može pojaviti slično opeklinama od sunca.
Stručnjaci kažu da, iako osip od rosacee može nalikovati osipu uzrokovanom lupusom, ključna razlika leži u odsutnosti karakterističnih crvenih ‘izbočina’ povezanih s rozaceom kod osipa od lupusa, koji se, međutim, mogu činiti ‘izdignutima’ na koži. S obzirom na mogućnost pogrešne dijagnoze, preporučljivo je posavjetovati se s liječnikom nakon promatranja ovog osipa kako bi se podvrgnuo krvnom testu koji će identificirati temeljni uzrok. Prisutnost antifosfolipidnih protutijela, antinuklearnih protutijela ili smanjeni broj trombocita može ukazivati na to je li stanje lupus.
Bonus tekst:
Smokve, plod stabla smokve, još od vremena starih civilizacija cijenjene su kao simboli plodnosti i obilja. Njihov profil okusa, zdravstvene prednosti i kulturni značaj čine ih ne samo bitnim elementom prehrane, već i središnjom točkom brojnih legendi i mitova. Ovaj će esej ispitati povijesnu pozadinu, prehrambene prednosti i kulturnu važnost smokava, ističući njihovu važnost u ljudskom postojanju kroz različita razdoblja. Podrijetlo i povijest smokava sežu u Aziju, posebno na Bliski istok i jugozapadnu Aziju. Ovo voće je poznato od početka ranih civilizacija, a bilo je prisutno u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu.
Rimljani su smokvu smatrali afrodizijakom, dok su je u Egiptu koristili u medicinske svrhe. Naime, smokve se spominju u Bibliji, au raznim vjerskim i filozofskim tradicijama predstavljaju život, mudrost i duhovno prosvjetljenje. Na primjer, budistički tekstovi sugeriraju da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod smokve. Po svom nutritivnom sastavu smokve su izuzetno hranjivo voće, bogato vlaknima, vitaminima i mineralima. Očaravajuća slatkoća smokava može se zahvaliti njihovoj visokoj koncentraciji prirodnih šećera, a osiguravaju i značajnu količinu kalija, neophodnog za dobrobit kardiovaskularnog i krvožilnog sustava.
Nadalje, smokve su važan izvor vitamina K koji je ključan za očuvanje zdravlja kostiju te vitamina B6 koji ima ulogu u kognitivnoj funkciji i jačanju imunološkog sustava. Značajna karakteristika smokava je njihov značajan sadržaj vlakana; konzumacija samo pet smokava srednje veličine može osigurati oko 20% preporučenog dnevnog unosa vlakana, koja pomažu probavi i snižavaju razinu kolesterola.
