Prošavši čak 178 dana u svemiru, NASA-in astronaut Ron Garan doživio je unutrašnji preokret koji mu je zauvijek promijenio način razmišljanja o čovječanstvu, planeti i smislu života. Njegovo iskustvo iz orbite nije bilo samo tehnički podvig, već duboko duhovno i filozofsko buđenje koje je snažno odjeknulo širom svijeta.
Ron Garan, bivši pilot američkog ratnog zrakoplovstva i dugogodišnji NASA-in astronaut, letio je kako svemirskim šatlovima Sjedinjenih Američkih Država, tako i ruskom letjelicom Sojuz, te boravio na Međunarodnoj svemirskoj stanici. Tokom tih misija bio je svjedok nečega što, kako sam kaže, ne može biti obuhvaćeno riječima – pogleda na Zemlju kakvog većina ljudi nikada neće doživjeti.
Iako je bio spreman na ekstremne fizičke napore, opasnosti bestežinskog stanja i izolacije, Garan priznaje da ga ništa nije moglo pripremiti na emocionalni i misaoni potres koji je doživio gledajući našu planetu iz tišine svemira. Taj pogled, kako kaže, razorio je mnoge iluzije u kojima čovječanstvo živi.
Iz orbite je jasno vidio savršenu krhkost Zemlje – tanki sloj atmosfere, mrežu okeana, šuma, pustinja i oblaka koji zajedno čine jedan jedinstven, savršeno povezan sistem. Ono što nije vidio bile su granice među državama, novac, berze, političke podjele i ekonomske barijere kojima na zemlji dajemo ogroman značaj. Upravo ta spoznaja bila je ključna prekretnica u njegovom razmišljanju.
U intervjuu za poznati portal “Big Think”, Garan je istakao:
— “Iz svemira ne vidite nikakvu ekonomiju. A upravo ekonomija danas upravlja gotovo svim odlukama koje donosimo. Kada shvatite da čovječanstvo čak i sisteme koji održavaju život na planeti podređuje profitu, postaje jasno da živimo u iluziji.”
Prema njegovim riječima, čovjek je stvorio sistem u kojem su vrijednosti zamijenjene interesima, a dugoročna dobrobit planete kratkoročnom zaradom. Takav način razmišljanja, smatra on, vodi u propast jer zanemaruje osnovnu činjenicu – da smo svi dio istog krhkog ekosistema.
Garan dodatno objašnjava da nas boravak u svemiru prisili da prihvatimo istinu o međuzavisnosti svega živog. “Mi lebditimo u beskrajnom mraku i vidimo koliko je Zemlja mala, a istovremeno nevjerovatno dragocjena. Tada shvatite da većinu života provodimo gledajući samo fragmente stvarnosti, ubijeđeni da posjedujemo potpunu sliku,” rekao je.
On upozorava da upravo fokusiranje na parcijalne interese, umjesto na cjelinu, dovodi do pogrešnih rješenja najvećih globalnih problema – od klimatskih promjena, preko siromaštva, do ratova i ekonomske nepravde. Cijenu takvog sljepila, kaže, plaćaju i pojedinci i cijele civilizacije.
Iz tog iskustva razvijen je i njegov koncept koji naziva „orbitalna perspektiva“. To nije samo poetski naziv, već filozofija življenja. U njenoj srži nalazi se snažan kontrast između nevjerovatne ljepote Zemlje viđene iz svemira i realnosti u kojoj milioni ljudi svakodnevno žive u siromaštvu, gladi i borbi za osnovne životne potrebe.
Garan smatra da taj jaz nije prirodan, već rezultat pogrešno postavljenih prioriteta. Umjesto da se čovječanstvo vodi mišlju šta je korisno za sve ljude, odluke se donose prema interesima malog broja moćnih struktura. Po njemu, vrijeme je da se promijeni ključno pitanje koje postavljamo sebi – sa “Šta donosi najveću dobit?” na “Šta donosi najveću korist za cijelu planetu?”
Njegova poruka nije da svi moramo otići u svemir kako bismo doživjeli takvo buđenje. Naprotiv, on vjeruje da „svemirsku perspektivu“ možemo razviti i ostajući na tlu, ako naučimo gledati otvorenije, šire i odgovornije. Ako shvatimo da Zemlja nije neiscrpni resurs, već osjetljiv sistem, i da čovječanstvo nije skup razdvojenih grupa, već jedna povezana zajednica.
Iako njegove riječi nose snažnu kritiku savremenog svijeta, Garan nije pesimista. On i dalje vjeruje u mogućnost promjene, ali pod jednim uslovom – da se ljudi probude iz iluzije i počnu živjeti u skladu s istinom, saosjećanjem i odgovornošću.
Kako sam kaže, istina se iz svemira vidi kristalno jasno. Ostaje samo pitanje – imamo li dovoljno hrabrosti da je pogledamo i prihvatimo ovdje, na Zemlji.
