Samouvereno je ušla u restoran i osmehnula se konobaru. Sela je tik uz sam prozor.
Posmatrala je okolna brda i njihove obronke koji su u ovo doba godine poprimili zlatastu boju, a lišče je bilo išarano, čas crvenim, čas zelenim tonovima koji su se prelivali na popodnevnom suncu.
Sedela je dugo u restoranu i uživala u svakom trenutku, a nakon obilnog ručka uzela je pitu od jabuka i šolju crne kate. Polako je jela i ispijala gutljaje tople tećnosti. U svakom trenutku je uživala i osećala radost, dok joj osmeh sreče nije silazio sa lica.
Slobodna sam kao ptica na grani, ali nikada nisam ovoliko jela, pomislila je u jednom trenutku. Ali samo je odmahnula rukom i sa širokim osmehom je pozvala konobaricu i naručila još jedan kolač i novu kafu. Prijala joj je samoča i spoznaja da sama može da raspolaže svojim vremenom. A, ako ovako nastavim da sanjarim neču nikada stići tamo gde sam krenula, zaključila je u momentu.
Platila je račun i raspoloženo izašla napolje. Omamljujući vazduh joj je ispunio pluća, protegla se i sela u automobil uključila motor i krenula dalje.
Okolina joj je bila dobro poznata. U Stenovite planine je dolazila još za vreme studija na Komel univerzitetu. lamo se upoznala sa Vasilisom Fedorovom. Pune četiri godine su bile nerazdvojne drugarice i delile su dobro i zlo, a nakon završenih studija svaka od njih je otišla svojim putem. Sada nakon godinu dana, osetila je potrebu da se vidi sa Vasilisom i njenom mnogobrojnom porodicom. Želela je da njih dve ponovo sednu i popričaju kao nekada.
Radovala se susretu sa Fedorovima, koji su bili treća generacija doseljenika u Ameriku. Doselili su se iz carske Rusije i, kao večni zaljubljenici u konje, nastanili su se u dolini Stenovitih planina. Glavno zanimanje im je bilo hvatanje, pripitomljavanje i prodaja divljih konja u obližnji Ajdaho ili Vajoming. Njihov ranć je zahvatao ogromnu teritoriju. Stari deda Fedorov je uvek sa mnogo nostalgije pričao o Rusiji i poredio sadašnji ranć sa nepreglednom i širokom stepom. Ovde u Americi imao je isti osećaj slobode. Lutao je na konjima, pustim i nepreglednim prostranstvima.
Nasmešila se. U ovom trenutku osetila je šta znači biti slobodan i samo je bacila pogled na pred i van krajolik, a u glavi je pokušavala da sredi misli. I joS nije bila svesna svoje hrabre odluke da sve menja iz temelja ili je to bio samo lep san.
Setila se dana koje je provela sa Vasilisom na koledžu. Lepo su se slagale.
Bile su srodne duSe. Volele su nezavisnost i slobodu, a težile su ka istom cilju, da završe fakultet u roku i da iskažu svoju nadarenost i široku kreativnost. Obe su diplomirale dizajn, a Roni se pored svega bavila umetničkom fotografijom. Sa sobom je uvek nosila foto-aparat i fotografisala sve što je moglo da privuče njenu pažnju. Od svega je najviše volcla prirodu, onu netaknutu i divlju. Ponajviše se divila konjima, neukrotivim, slobodnim koji su lutali prerijom, tražeći nova izvorišta hrane i vode.
Za vreme letnjeg raspusta boravila je često kod Fedorovih. Kado je odlazila na veliko jezero i satima je čekala da ugleda krdo divljih konja, koje je dolazilo aa pojilo. Gospodin Fedorov je vodio po širokim pašnjacima koji su se okomito spuštali niz planinu i odakle je mogla na miru da snima veselu igru mustanga.
Ovog trenutka, radovala se promeni života, novoj sredini i odlasku od kuće. Život sa roditeljima je počeo da bude teško breme. Sputavali su njenu kreativnost i osečala je da je guše.
Veselo je uzdahnula. Put je nosio dalje. Kako se pela uz planinski masiv, priroda je menjala svoj izgled. Drveće je bilo okupano poslednjim sunčevim zracima, a vetar je lelujao slabašne grane, dok je purpurna boja jesenjeg lišća treperila kao iskre, dajući krajoliku posebnu lepotu i čar.
Roni je bila ushićena i nije mogla da odoli takvoj lepoti. Zaustavila je kola na jednoj maloj zaravni. Izvadila svoj foto-aparat i počela da slika predeo oko sebe. U daljini je ćula glasan žubor vode i krenula je u tom pravcu. Polako se pela krivudavom stazom i kada je izašla na omanji proplanak samo joj je zastao dah.
