On je zaista mogao biti čovek kojeg je tražila. Nije o njemu znala ništa osim imena i činjenice da je verovatno lep i vraški zgodan. Dovoljno za početak, bar dok ga bliže ne upozna i utvrdi ima li veze sa zločinom iz prošlosti.
U poslednjih godinu dana. Keli gotovo da je izgubila svaku nadu da će ga pronaći. Mržnja i želja za osvetom koja je nekada plamtela u njenom srcu sada se ponešto stišala, jer je vreme ipak učinilo svoje, ali još uvek je bila veoma prisutna.
Setila se plavili očiju Sendi Ričards, njenog širokog osmeha, veselog glasa i vedrine kojom je zračila Njena najbolja prijateljica sa koledža imala je tu nesreću da naleti na bezdušnog Stivena Tejlora koji je zauvek uzeo njenu mladost i njen život, jer njena nežna duša nije imala snage da se izbori sa tragedijom.
Keli je naglo skočila sa kreveta i počela da šeta po sobi. stežući pesnice kao da se sprema za tuču. Taj čovek, taj njen mrski neprijatelj, bio je kriv ne samo što je izgubila najbolju prijateljicu, nego je zbog njega izgubila i svoje roditelje.
Keli nikada nije zaboravila onu noć kada je Sendi izdahnula gotovo na njenim rukama, nakon što je popila preveliku dozu lekova u želji da sebi prekrati život. U bolnici dok su se lekari grčevito borili za njen život, gotovo na samom kraju, prošaputala je jedno ime, a Keli je znala da je to muškarac koji je uništio.
Stiven Tejlor.
***
Ispostavilo se da je do Slivena Tejlora mnogo teže doći nego što je Keli mogla očekivati.
Ma koliko da je ubeđivala njegovu hladnu i neljubaznu sekretaricu da mora da ga vidi povodom nečega veoma hitnog i važnog, sekretarica je ostajala pri svom, da joj tek za sredinu naredne nedelje može zakazati razgovor.
Za Keli je to bilo prekasno, jer je u glavi već imala skovan plan. Sprečiće pljačku magacina o kojoj je slučajno čula u kafeu, i tako doći u Tejlorovu blizinu i zadobiti njegovo poverenje. To joj je bilo veoma važno, bar dok ne utvrdi da li je on čovek za kojim je tragala poslednjih pet godina A tada, neka mu bog bude u pomoći.
čvrsto je odlučila da ako utvrdi da on nije taj, što je po njenom mišljenju bilo malo verovatno, nestade iz njegovog života i više je nikada neće videti.
Pljačka je bila planirana za nedelju i kako su dani prolazili, ostalo joj je malo vremena.
Tog petka ujutro ustala je ranije nego obično i spremila se sa velikom pažnjom.
Za tu je priliku kupila novu garderobu, nešto skromno, jeftino i neupadljivo što inače nikada nije nosila. Bila je to jedna jednostavna haljina crno bele kombinacije do kolena, koja je pratila liniju tela, ali nije posebno isticala njen uzan struk. Ohula je jednostavne crne cipele sa nižom petom i beli sako kratkih rukava. Delovala je lepo, ali skromno, kao većina zaposlenih žena. Svoju negovanu dugu, crnu kosu je skupila u pletenicu na leđima, diskretno se našminkala i umesto skupoccnog parfema, zadovoljila se samo običnim dezodoransom.
Svoju je inače veoma skupu i Armiranu garderobu poslala kući u Sijetl, svesna da joj neko vreme neće biti potrebna. Imala je nameru da se zaposli u Stivenovoj kompaniji, a tamo se ne bi mogla pojaviti u modelima poznatih kreatora.
Odustala je i od nakita, te je u jednom marketu pokupovala jeftinu bižuteriju.
Na sve je mislila, te je poslednja dva dana, dok je trajala ta njena transformacija, provela u jednom malom, ali čistom hotelu. Jednostavno, nije smela da dozvoli da boravi u hotelu gde noć staje kao prosečna mesečna plata nekog zaposlenog Tejlorovog službenika.
