Jelena Karleuša, jedna od najprepoznatljivijih ličnosti na muzičkoj sceni Balkana, tokom svoje karijere suočavala se sa brojnim izazovima i emotivnim prekretnicama. Među njima, posebno mjesto zauzima priča o Zoranu Davidoviću Ćandi – čovjeku koji je bio mnogo više od životnog saputnika; bio je emocija koja je ostavila trajni otisak u njenoj ličnosti.

Njihova veza započela je krajem devedesetih, u vremenu kada su nesigurnost i previranja oblikovala svakodnevicu. Ćanda je bio prepoznatljiv u društvenim krugovima Beograda – mlad, ambiciozan, harizmatičan. Njihova ljubav bila je strastvena, ali i kratka – prekinuta tragičnim događajem čije okolnosti nikada nisu do kraja razjašnjene.
Za Jelenu, to nije bio samo gubitak partnera, već duboko ličan udarac. U brojnim intervjuima govorila je o vezi s Ćandom s posebnom emocijom, naglašavajući kako je njihova povezanost bila snažna, iskrena i formativna. Iako ih nisu vezivali zakonski dokumenti, u trenucima kada je bilo potrebno organizovati njegovu sahranu, Jelena je preuzela tu odgovornost – tražeći kredit kako bi osigurala dostojanstven oproštaj.

Taj čin nije bio motivisan obavezom, već osjećajem dužnosti proizašlim iz ljubavi. Kako je kasnije izjavila: „Nije bilo nikog drugog. Uradila sam ono što sam osjećala da moram – iz srca.“
Njegova prerana smrt ostavila je dubok trag. Često ga spominje s poštovanjem, ali i tugom. Sanja ga, kako kaže, u slikama koje bude emocije koje ne blijede. U tim snovima, on je prisutan, ali dalek – simbol ljubavi koja je ostala nedovršena.

Godinama nakon tog gubitka, Jelena je nastavila dalje – osnovala porodicu, izgradila izuzetno uspješnu karijeru, ali nikada nije zaboravila Zorana. Iako je u javnosti često suočavana s različitim interpretacijama njegovog života, ona se dosljedno oglašavala kako bi odbacila sve spekulacije o njegovoj ličnosti. Isticala je da Zoran nije imao veze sa kriminalnim aktivnostima te da su medijske konstrukcije često bile u suprotnosti s istinom koju je ona znala.
„Njegov život je bio prikazan pogrešno. Ja sam ga poznavala drugačije – kao osobu punu energije, koja je znala da voli i da zaštiti“, izjavila je jednom.

Veza sa Ćandom ostala je jedno od najemotivnijih poglavlja u njenom životu. Ta priča nije samo nostalgično sjećanje – to je podsjetnik na dubinu osjećanja koje može oblikovati čovjeka zauvijek. Iako je Jelena danas simbol snage, glamura i javnog otpora stereotipima, u njoj postoji prostor koji je zauvijek ostao rezervisan za jednu osobu – za ljubav koju je izgubila, ali nikada nije prestala da nosi sa sobom.
U njenim riječima još uvijek odzvanja tiha poruka koju mu je, prema sopstvenom priznanju, šapnula na kraju:
„Ljubavi moja jedina… čekaj me.“

























































