Moja sestra je oduvijek bila “zlatno dijete”, porodična princeza. Dok smo odrastale, nije morala prstom da mrdne — roditelji su je uvijek opravdavali, dok sam se ja kao tinejdžerka morala sama boriti za sebe. Radim od svoje petnaeste godine, preskakala sam odmore, štedjela na svemu i čuvala svaki cent samo da bih jednog dana mogla kupiti vlastitu kuću.
Nakon godina odricanja, napokon sam bila blizu ostvarenja tog sna. Ali prošle sedmice roditelji su me nazvali i insistirali da sav taj novac dam svojoj sestri. Njen dečko ju je ostavio dok je trudna, i rekli su da “njoj to treba više nego meni”. Žao mi je zbog nje, stvarno, ali to su moji snovi, moja ušteđevina i moj trud.
Kad sam odbila, roditelji su se okrenuli protiv mene. Nazvali su me sebičnom, optužili da sam napustila sestru i rekli da razaram porodicu. Već sljedećeg dana saznala sam da je sestra svima ispričala kako sam “odbila pomoći”, ali je, naravno, prešutjela sve ono što sam godinama radila za nju. Sad me većina porodice vidi kao bezosjećajnu, iako sam samo željela ostvariti svoj životni cilj — dom za koji sam se cijelog života borila.
— Sarah
izvor: brightside.me
