NEĆETE MOĆI DA POVERUJETE! Evo kolika je penzija posle 45 godina staža u Nemačkoj: ŠOK!

NOVO

Oglasi – Advertisement

Što se tiče stanovnika u Nemačkoj sve više starijih osoba živi na ivici siromaštva, uprkos decenijama rada i uplaćivanja doprinosa. Životni troškovi su sve veći, dok penzije mnogima ne pružaju ni minimum finansijske sigurnosti. Iako postoje zakonski propisane formule za obračun penzija, realnost je često surova – mnogi penzioneri jedva sastavljaju kraj s krajem.

Prema novim podacima, kako bi se izbeglo siromaštvo u starosti, prosečnoj osobi u Nemačkoj potrebno je između 1.464 i 2.100 evra mesečno. Ova suma zavisi od regije, cena stanovanja, zdravstvenih potreba i drugih životnih troškova. Međutim, većina penzionera ne dostiže ni donju granicu ovog raspona.

Oglasi – Advertisement

  • Koliko iznosi “puna” penzija posle 45 godina rada?

Od 1. jula 2025. godine, vrednost jednog penzionog boda u Nemačkoj iznosiće 40,79 evra. Na osnovu ovog iznosa, osoba koja je radila 45 godina i svake godine ostvarivala puni penzioni bod mogla bi da računa na mesečnu bruto penziju od oko 1.835,55 evra. Kada se od ove sume odbiju obavezna davanja za zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj potrebe za negom, neto iznos koji ostaje iznosi oko 1.621 evro.

Ova suma deluje pristojno na papiru, ali u stvarnosti je dostiže tek mali procenat ljudi. Penzioni sistem baziran je na bodovima koji zavise od visine prihoda tokom radnog veka. Samo oni koji su konstantno zarađivali oko prosečne plate i nikada nisu prekidali radni odnos mogu se nadati “punoj” penziji. Nažalost, takva stabilna karijera postaje sve ređa.

  • Većina penzionera prima znatno manje od “idealne” penzije

Zvanična statistika otkriva poražavajuće podatke. Tokom 2023. godine, prosečan muškarac u Nemačkoj primao je penziju od 1.348 evra mesečno. Kod žena, ta cifra je još niža – samo 908 evra. Kada se ove vrednosti uporede sa izračunatom “standardnom” penzijom od 1.692 evra bruto, razlika postaje očigledna i alarmantna.

Muškarci u proseku primaju oko 340 evra manje nego što bi “idealna” penzija iznosila. Kod žena, razlika premašuje 780 evra. Ove razlike nisu slučajne, već odraz sistemskih problema u radnom okruženju i društvenim ulogama. Žene mnogo češće rade sa skraćenim radnim vremenom, prekidaju karijeru zbog porodičnih obaveza ili ostaju duže bez posla.

  • Rodne i socijalne nejednakosti dodatno produbljuju razlike

Jedan od ključnih faktora zbog kojih su ženske penzije niže jeste nejednakost u platama i radnim uslovima. Mnoge žene provode godine van tržišta rada brinući se o deci ili starim članovima porodice. Tokom tih perioda ne ostvaruju penzione bodove, što direktno utiče na konačni iznos penzije.

Čak i kada se vrate na posao, često rade poslove koji su slabije plaćeni ili su angažovane na pola radnog vremena. Sve ovo se negativno odražava na visinu njihovih budućih primanja. Iako sistem nudi minimalna ublažavanja ovih gubitaka kroz tzv. “kompenzacije” ili porodične dodatke, oni nisu dovoljni da poprave ukupnu sliku.

  • Penzije nisu uvek neoporezive – dodatni udarac za starije građane

Još jedan faktor koji otežava život penzionera jeste oporezivanje penzija. Mnogi veruju da su penzije oslobođene poreza, ali u praksi to nije uvek slučaj. Ukoliko penzioner ima dodatna primanja, kao što su prihodi od izdavanja stana ili druga penziona primanja, može se desiti da mora da plati porez na deo ukupne sume.

Ova praksa dodatno umanjuje stvarni iznos koji penzioneri imaju na raspolaganju svakog meseca. U kombinaciji sa stalnim rastom cena stanarine, grejanja i hrane, takve okolnosti značajno otežavaju svakodnevni život.

  • Svaki sedmi penzioner ispod granice siromaštva

Prema podacima iz poslednjih godina, gotovo svaki sedmi penzioner u Nemačkoj živi ispod granice siromaštva. Tačnije, 17 odsto starijih osoba nema dovoljan prihod da zadovolji osnovne potrebe, uprkos tome što su decenijama uplaćivali doprinose u sistem. Ovaj podatak govori mnogo o stanju socijalne sigurnosti i strukturi tržišta rada u Nemačkoj.

Mnogi se oslanjaju na dodatnu socijalnu pomoć ili podršku porodice kako bi preživeli. Neki čak nastavljaju da rade i nakon odlaska u penziju – bilo kroz honorarne poslove ili niskoplaćene angažmane – samo kako bi imali dovoljno za račune i hranu.