Jill ustane boreći se sa suzama. Istrči iz sobe i nije se zaustavila dok nije za sobom zatvorila vrata svoje sobe. Baci se na krevet i sakri lice u jastuk.
- Chipe * jecala je. – toliko te ljubim! A znam da ti mene nikad nećeš! – nije trebala ostati ovdje, pomisli, ali kako sada otići? Sve što je imala bilo je nekoliko dragocjenih dana s njim. Bi li se predala jedinom čovjeku kojega će ikad ljubiti? Kako preživjeti kad je potom napusti? Ili će uspomene biti dovoljne za cijeli život? Nije to znala.
Polaganim, teškim kretnjama Jill navuče spavaćicu, uvuče se pod pokrivač i sklupča se poput uplašena djeteta, koje je ostalo samo u mraku.
Chip uzdahne. Bio je iscrpljen, prvi put se zaljubio, a to mu nije bilo drago. Osjećao se nekako ranjivo. Mala djevojka zelenih očiju i kose boje ebanovine osvojila je njegovo srce.
Nije želio ljubiti Jill Tinsley. Ali kako se obraniti? Kako da dalje upravlja svojim životom? To ni sam nije znao.
Zašto ju je grlio? Mogao je potpuno izgubiti kontrolu nad sobom. Jill je tražila tako malo od života. Željela je samo voljeti i biti voljena. A to je i zaslužila. Ljubav!
Bi li je poslao kući? Ne još ne! Ostat će zajedno idućih nekoliko dana. Sve će biti u redu, jer sad je znao što se dogodilo s njim. Zaljubio se, ali borit će se protiv toga. Neće obraćati pažnju na svoje osjećaje dok se plamen ne počne lagano gasiti.
Kako čudno! Bilo mu je trideset godina, a samoga sebe nije dobro poznavao. U prošlosti nije mnogo razmišljao o ljubavi, nije bježao od nje, ali nije joj se ni predavao. Sad mu se to dogodilo. Prvi put u životu, Chip Chandler bio je nasmrt preplašen.
Umornim koracima Chip se popne na kat. Trenutak zastane pred vratima Jilline sobe, a potom spuštenih ramena krene hodnikom do svoje sobe.
Kad je Jill drugo jutro otvorila oči, isprva nije znala gdje je. Tada se prisjeti svega što se zbilo. Chip! Volim ga, pomisli dok se tuširala.
