
Moj pastorak i njegova verenica došli su kod nas za vikend. Pripremio sam gostinsku sobu, koja je ujedno i moja kancelarija, i naduvao vazdušni dušek za njih. Njegova verenica se podrugljivo nasmejala: „Nećemo spavati kao studenti!“ Sledećeg dana bio sam zatečen kada sam ih video kako ipak vuku svoje torbe u moju kancelariju. Moj sto je bio prekriven njenom šminkom, a njegove cipele su stajale preko mojih dokumenata.
Rekao sam joj otvoreno: ovo je moj dom, a ne njihov lični hotel koji mogu da uništavaju. Ona je odmah uzvratila da je to moja krivica jer nisam dozvolio da koriste gostinsku sobu i da pravim dramu ni oko čega. A onda je usledilo najgore: optužila me je da mi je više stalo do mojih hobija nego do porodice. Moja žena je stala na njihovu stranu, rekavši da sam nerazuman i da je povređujem time što odbijam „mali usluga“ za nekoga do koga joj je stalo.
Dakle, da li sam preterao ili sam bio u pravu? Šta biste vi uradili?
— Mark






















































