Svake jeseni, kada dani postanu kraći, a večeri hladnije, vraćamo kazaljke na satu unazad i simbolično ulazimo u zimski ritam. Taj čin, koji traje svega nekoliko sekundi, zapravo je dio tradicije stare više od jednog vijeka. Ipak, iako se mnogi obraduju dodatnom satu sna, sve je više onih koji se pitaju – ima li pomicanje sata danas stvarnu svrhu?
Prvobitna ideja sezonskog pomjeranja vremena bila je praktična i ekonomska. U periodima kada je potrošnja električne energije bila znatno veća u večernjim satima, smatralo se da će produženo dnevno svjetlo doprinijeti uštedi. U vremenu kada je većina poslova bila vezana za prirodni ritam dana i noći, takva mjera imala je smisla. Više svjetla značilo je manje potrebe za vještačkom rasvjetom i niže troškove.
Međutim, svijet se u međuvremenu značajno promijenio. Današnji način života, uz savremenu tehnologiju, fleksibilno radno vrijeme i stalnu dostupnost rasvjete, doveo je u pitanje opravdanost ove prakse. Energetske uštede, prema nekim analizama, više nisu toliko značajne kao nekada. Uprkos tome, pomicanje sata i dalje ostaje dio kalendarske rutine u mnogim zemljama.
Kada dani postaju kraći, a noći duže, promjena vremena često donosi i osjećaj nelagode. Iako digitalni uređaji većinom automatski prilagođavaju vrijeme, analogni satovi, kućni aparati i budilnici i dalje zahtijevaju ručno podešavanje. Ta mala tehnička intervencija podsjeća nas koliko je cijeli koncept zapravo administrativne prirode – vrijeme se ne mijenja, već ga mi drugačije raspoređujemo.
Stručnjaci iz oblasti medicine i psihologije godinama ističu da pomjeranje sata može imati uticaj na biološki ritam čovjeka. Iako se radi o samo jednom satu razlike, organizmu je ponekad potrebno nekoliko dana da se prilagodi novom rasporedu. Kod osjetljivijih osoba mogu se javiti umor, poremećaj sna ili smanjena koncentracija. Zbog toga ljekari često savjetuju postepeno prilagođavanje – odlazak na spavanje i buđenje ranije ili kasnije za desetak minuta nekoliko dana prije promjene.
U noći sa 25. na 26. oktobar 2025. godine sat je, prema važećoj praksi, pomjeren sa tri na dva sata ujutro. Time je formalno započelo zimsko računanje vremena. Mnogi su to doživjeli kao malu nagradu u vidu dodatnog sata sna. Ipak, već narednih dana postaje primjetno da mrak pada ranije, što kod dijela populacije može uticati na raspoloženje i energiju.
Evropska unija je još 2019. godine pokrenula inicijativu za ukidanje sezonskog pomicanja sata, ostavljajući državama članicama mogućnost da izaberu trajno ljetno ili zimsko računanje vremena. Međutim, konačan dogovor još uvijek nije postignut. Razlozi su različiti – od ekonomskih i saobraćajnih pitanja do usklađivanja s međunarodnim partnerima.
U međuvremenu, građani se svake godine prilagođavaju dvostrukoj promjeni – u proljeće i jesen. Za jedne je to beznačajna formalnost, dok drugi primjećuju promjene u ritmu spavanja i dnevnim navikama. Posebno je izražen osjećaj kraćih dana tokom zimskog perioda, kada raniji sumrak utiče na svakodnevne aktivnosti i boravak na otvorenom.
Zimsko računanje vremena tako ostaje svojevrsni podsjetnik na period kada je upravljanje svjetlom imalo daleko veći značaj nego danas. U eri digitalne povezanosti i stalne dostupnosti energije, ova praksa djeluje kao naslijeđe prošlih vremena. Ipak, bez obzira na rasprave o njenoj opravdanosti, promjena sata i dalje je dio zajedničkog dogovora društva o tome kako ćemo organizovati dan.
Možda je jedina neposredna korist dodatni sat odmora, koji barem na kratko donese osjećaj usporavanja. A dok se ne donese konačna odluka o eventualnom ukidanju ove prakse, ostaje nam da svake jeseni podsjetimo sebe kako se, uprkos tehnološkom napretku, još uvijek prilagođavamo ritmu koji smo sami odredili.
