U starom dvorcu

Vikend ljubići

Dok je vozila uzanim puteljkom, Džulija nije srela nikoga. Bio je to dosta pust kraj, ali je izvanredna lepota prirode nadoknađivala nedostatak ljudi. U pitanju je bila prava rustična, netaknuta lepota. lako u okolini nije bilo drveća, divne zelene padine obrasle vresom i mirtom činile su zaista neverovatnu sliku. Za tren su je ti predeli podsetili na neke pejzaže iz unutrašnjosti Australije, tamo gde je bila ujakova farma i gde je provodila najlepše dane svoga detinjstva.
Posle nekog vremena, Džulija je shvatila da je bila u pravu pošto ju je put odveo tačno do kuće koju je tražila. Bila je dobio sakrivena u procepu između dva brda i zaklonjena ogolelim drvećem. Nije mogla dobro da je vidi, ali joj se tog trenutka učinilo da tako kamenita i ogromna sasvim pristaje uz pomalo divlji ambijent koji je okružuje.
Na čas je, čak, pomislila da je pogrešila, ali je, ipak, odlučila da pređe preko drvenog mostića i pokuša da uđe.
Da li će joj lord Ačinson poverovati da je pasionirani ornitolog? Pripremajući se da dođe, uspela je da pročita nešto o pticama, ali to znanje je, ipak, bilo prilično oskudno. U dubini duše se plašila da će je, čak, i ako bude imala šansu da razgovara sa njim, lord Ačinson brzo prozreli, to jest, otkriti da mu se lažno predstavila.
jedva čujno je uzdahnula. Zaista joj nije bilo jasno zbog čega je njenom šefu stalo da intervjuiše baš Veslija Jarda koji više nije radio na filmu i dobrovoljno se povukao u samoću. Smatrala je da članak o njemu neće izazvati nikakvo naročito interesovanje.

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se