Lesley je bila neizmjerno sretna. Znači, tako se osjeća čovjek kad se zaljubi. Zatvorila je oči, kao da nije mogla povjerovati da joj je Joel rekao kako je voli. Je li ovo stvarnost ili ja to sve sanjam, pitala se. Ali, kada je otvorila oči, Joel je još uvijek sjedio nasuprot nje. Srce joj je brže zakucalo. On je najzgodniji čovjek u ovoj prostoriji, pomislila je s ponosom. Joel joj se osmjehnuo osmijehom koji je naglasio njegovu muževnost. Lesley osjeti kako joj se vrti u glavi od tog osmijeha.
Ona je bila zgodna djevojka, vitka i dugonoga. Imala je predivne krupne, razmaknute zelene oči, oivičene gustim trepavicama i lijepo oblikovane usne. Ten joj je bio preplanuo od ljetnog sunca.
Joel je bio visok i izvanredno građen. U crnom večernjem odijelu činilo se još višim. Kosa mu je bila plava.
Njegove oči su bile sive, s ljubavlju ga je promatrala, pitajući se kada je počela voljeti sve što je bilo vezano za tog čovjeka.
Lesley je srela Joela Madoxa prije šest nedjelja, lako je to bio kratki period, Lesley je bila sretna. Prvi put je u svom životu nekog voljela, i to istinski. Joel je bio prvi muškarac koji joj je izjavio ljubav. Svakog dana slao joj je cvijeće i čekao je poslije posla. Bio je zanimljiv i njena opreznost koju je inače ispoljavala u društvu nepoznatih muškaraca, topila se kao snijeg na toplom suncu. Nije bilo sitnice koju Joel nije znao u vezi s njenim dosadašnjim životom, jer Lesley je imala samo dvadeset dvije godine i nije imala veliko životno iskustvo. Pomislila je kako ona ne zna puno stvari vezanih za njegov dosadašnji život, ali to joj sada nije puno značilo… sada kada je toliko voljela Joela.
On je radio kao predstavnik jedne firme iz Los Angelesa i puno je putovao. Jednom tjedno je dolazio u San Francisco i uvijek je odsjedao u “Dvorcu”. Imao je dvadeset sedam godina i nadao se kako će uskoro postati suvlasnik poduzeća u kojem je radio.
