Potpetica jedne od njezinih visokih čizma na kopčanje poskliznula se na krvi koja je curila ispod vrata. Beatrice Lockvvood zamalo je izgubila ravnotežu. Zadahtala je. Ipak, uspjela se ne vrijeme uhvatiti za kvaku i nije pala.
Nisu joj trebala parapsihološka osjetila da bi znala kako će je ono što zatekne iza vrata proganjati cijelog života. Ipak, sve veći osjećaj užasa potaknuo je uključenje njezina drugog vida. Pogledala je dolje i u otiscima stopala na podu ugledala nasilnu energiju. I na staklenoj kvaki ugledala je nepoznate opasne otiske duginih boja. Paranormalne struje ključale su pogubnim svjetlom od kojeg joj se ledila krv.
Htjela je vrišteći pobjeći u noć, ali nije mogla okrenuti leđa muškarcu koji joj je pomogao izgraditi unosnu i uglednu karijeru.
Drhteći od jeze, otvorila je vrata ordinacije doktora Rolanda Fleminga. Plinska svjetiljka gorjela je slabim svjetlom, ali je ipak vidjela kako na podu leži muškarac i krvari.
Roland se oduvijek ponosio svojim elegantnim tijelom, ručno sašivenim odijelima i moderno svezanom kravatom. Imao je kovrčavu sijedu kosu ošišanu po najnovijoj modi i umjetnički podrezane zaliske i brkove. Sam je sebi dao titulu doktora, iako je, kako je objasnio Beatrice, zapravo bio zabavljač. Njegova karizmatična osobnost i impozantan izgled samo su još više doprinosili tome da njegova predavanja o paranormalnom budu uvijek izvrsno posjećena.
