Ovih dana jačamo u svim raspadanjima koja nisu naša. Koliko ste puta sakupljali sebe? Sastavljali se? Tron u tebi kao da se drma. Sa svih strana napadaju nesigurnosti. Lome se koplja baš o tvoje temelje. Osjećaš nervozu. Žarenje. Grebanje. Drhtanje tijela. Vrištanja.
Onaj osjećaj puknuća i raspadanja. Kao da ćeš se razletjeti u tisuće komadića. A to tako nije nalik tebi. Koja oduvijek znaš tko si. Koja si radila na tome da postaneš to što si danas. To gubljenje snage. Taj osjećaj nemoći. Te sumnje. To prebiranje po sebi koje radiš, tražeći sve što možda nije dobro.
To nije tvoje. Tuđe je. Kao testovi. Upitnici koje ni ne rješavaš. Kao nagomilana jeka tuđih glasova u tvojoj glavi koja odzvanja bol. Neke se vrijednosti preispituju ovih dana. Kao i veze. Odnosi. Vjera u sebe. Samopouzdanje. Ljubav. Uspjeh. Strast.
I ovih danas, više no ikad, drmamo svoje tlo. Rastvaramo se u sebi. Preslagujemo tu nervozu koja okida. I rješavamo taj teret prošlosti i te karte koje nisu naše i tuđe vrijednosti. I grmimo kada treba i “padamo” kao gromovi. Jer sve što nije čvrsto ne treba više ni postojati… U nama. Životima. Ljubavi. I nikakve dileme ne dolaze u obzir. Moramo zasijati!
I što nas to čeka? Izazovi i borbe u odnosima. U ogledalu. U prošlosti. I neki zazivi. Neki ehovi. Neka vraćanja. Na stazama koje kao da smo tek otkrili, a znamo ih odavno. Neke realnosti sada se moraju proživjeti. Neke sudbinske događaje više ne možete odgoditi. Neka saznanja i suočavanja sa svime što je i nije.
Jer sat stoji. I otkucava. U nekom ritmu u kojem on želi. I baš donosi i baš odnosi. I stoji u tebi kao ona duga čekanja na koja si se naslanjao. Jer nije sve onda kada mi želimo. Nešto je i onda kada smo spremni. Sigurniji. Jači. Odrasli. Sazreli. Kada smo pronašli sebe. U pukotinama svega onoga što nismo i jesmo. A sve smo.
Neki šavovi pucaju. Na najjače. I šiješ se. Uporno. Borbeno. Strašno. Divlje. Ne odustaješ. Ne pokoravaš se. Ne pristaješ na nepristajanja. Zaslužuješ najbolje. I dok se tako sakupljaš iznova. Bez predaha. Neobranjivo.
Znaj: Negdje u ranama koje te bole i dalje sjajiš najsjajnije. I nikad nitko neće smaknuti tog vladara. U tebi je. I zapamti: ti nisi nečiji izbor, ti si šansa koja je data drugome.
Sanja Paraminski Aisha
