1548

Nepristojna ponuda

Vikend ljubići

Henri Vorton odgurnu papire sa svog stola i priđe prozoru. Ledi Derbi, njegova tetka, i njegova sestra Džejn već bi trebalo da se vrate iz grada. Mora da su ostale da malo prošetaju. On sa nežnošcu pomisli na svoju mlađu sestru. Ovo je bila njena prva balska sezona. Imao je velike planove za nju. Vortonovi su bili ugledna porodica, i vec se javilo nekoliko kandidata za njenu ruku. Morace  da dobro razmotri ponude. I da vidi šta ona misli o njima.

Tako zadubljen u misli nije ni primetio kad su se vrata otvorila. Njegov batler Džons se nakašlja.
– Hm… Gospodine Vorton, traži vas jedna dama… sa… hm… pratiljom – ovog puta nakašljao se znacajno i sakrio osmeh u uglovima usana.
– Koja dama? – namršti se Vorton brzo razmišljajuci. Poslednju aferu okoncao je još prošle zime.
– Gospođa Ketling – rece Džons nepromenjenog lica, ali Vortonu nisu mogle da promaknu iskrice u njegovim ocima.
On ga upitno pogleda. Nije poznavao nikakvu gospođu Ketling.
– Mislim da bi trebalo da je primite. Ovaj… njena pratilja je vrlo bucno insistirala na tome – opet se Džons nakašlja i spusti pogled. Voleo je svog mladog gospodara i bio veoma ponosan što ga baš on služi.
– Mislite?
– Možda je nešto važno u pitanju. Treba proveriti – iskrice u Džonsovim ocima su obecavale, a Vortonu je bilo prilicno dosadno u poslednje vreme. Danas narocito.
– Dama, kažete?
– Gospođa Ketling – ponovi Džons. Obicno je odlicno procenjivao posetioce.
– Pa, da primimo onda gospođu Ketling… i njenu pratilju – rece Vorton, sluteci iz Džonsove najave da ce se malo razonoditi. Ionako se odavno pokajao što je ostao kod kuce. Trebalo je da i on podje u grad sa sestrom i ledi Derbi.
Kad ih Džons najavi, u salon udjoše mlada žena i njena pratilja. Vortonu odmah bi jasno otkud tragovi osmeha na uvek poslovicno ozbiljnom Džonsovom licu.
Pratilja je bila krupna žena, najverovatnije kuvarica unapređena u pratilju, specijalno za ovu priliku. Ona se nezgrapno svali na ponuđenu sofu, a mlada žena priđe da se pozdravi.
– Gospođa Ketling, ako sam dobro razumeo? – upita Vorton, tek sada obrativši pažnju na nju.
Bila je vrlo mlada, sa jasnim, bistrim ocima i nije se narocito uklapala uz svoje ozbiljno ime i titulu gospodje.
Možda je bila tek neku godinu starija od njegove sestre.
– Da, En Ketling. Verujem da ste pre oko mesec dana dobili moje pismo, g-dine Vorton.
– Pismo? – upita on. Dobijao je svakodnevno desetine pisama. Ako je stiglo, on ga nije zapazio. Mora da ga je gurnuo u fioku za nevažnu poštu, a ako ga je cak i otvorio, nije zapamtio njegov sadržaj.
– Bojim se da mi je promaklo. O cemu se radi? — upita on uctivo ali ne narocito zainteresovan.
– Pa… vidite… ja sam ostala udovica pre tri meseca…
Raspo lažem sada odredjenom sumom novca. I želela bih da od vas otkupim imanje moje porodice koje je pre pet godina moj otac prodao vašem ocu.

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se