Pripadate li onoj generaciji koja je imala sreću da djetinjstvo provede s flekama po odjeći od valjanja po travi, u igranju žmirki, badmintona i klikera te trčanju za loptom preko nepregledne livade?
Onda se sigurno s nostalgijom prisjećate svih igračaka tog vremena, koje su tadašnjim klincima predstavljale najveće zadovoljstvo. Nažalost, njih su zamijenili kompjuteri i mobilni telefoni, skoro su potpuno nestale iz upotrebe i prodaje. A ruku na srce, rijetko bi koje dijete danas željelo da se time igra jer su njihove moderne igrice sada potpuno drugačije.
Djeca su ranije bila mnogo zdravija, gojaznost je među njima bila veoma rijetka pojava. Padala su, ustajala, bezbrižno trčala, sate provodila napolju, penjala se po drveću i, ono što je najvažnije – od jutra do mraka bila okružena veselim drugarima… A danas je sve drugačije. Djeca malo vremena provode vani, previše gledaju u mobilni telefon, a fizička aktivnost im je uglavnom svedena na minimum. Ovo je bila zabava koju nove generacije, nažalost, nikada neće osjetiti…
Ko će duže vrtjeti hulahop?
Sjećate li se kako su se djevojčice radovale preskakanju lastiša ili vrtnji hulahopa? A igrice kolariću-paniću? Te jednostavne društvene igre koje su se igrale nasred ulice činile su nam se kao prava magija.
Bacanje frizbija
Ništa nije moglo zamijeniti trčanje na svježem zraku i istraživanje novih prostranstava. Nismo imali pravi frizbi? I plastični tanjir mogao je da ga imitira, jer je tada druženje bilo najvažnije! Nije bilo važno što je krivudavo letio – stizali smo da ga uhvatimo.
Nezaobilazna igra klikerima
Graja koju je pravila ulica puna djece bila je pravi melem za uši, kao i poskakivanje uglavnom dječaka kada bi pobijedili drugare u igri klikerima.
Slaganje plastičnih kockica
Ko barem jednom nije stao na slomljenu “lego” kocku, taj ne zna što je djetinjstvo! Bez obzira na to što kocke nisu bile iz istog kompleta, cijenili smo ono što smo imali i niko se nije takmičio u tome čije su skuplje, markirane i ljepše.
Partizani i Njemci
Ne, u ono vrijeme nismo jurili čudovišta i pucali na teroriste sa slušalicama na glavi, izbečeni u monitor računara kao zombiji. Dječaci našeg djetinjstva igrali su se ratnika – puške su im bile štapovi ili obične drvene daske, a glavna poenta igre bila je trčanje i smijeh.
Bili smo i kamiondžije
Prikolice plastičnih kamiona vukle su kamenčiće i pijesak, baš sve što je moglo da se natovari u njih.
Skupljanje figurica ratnika
A kada bi nastupili kišni dani, tu su bile armije ratnika u vidu plastičnih figurica, koje su se čuvale za baš one dane koje djeca nikada nisu voljela jer su im ograničavali slobodu i igru pod nebeskim svodom.
Nacrtana školica
A sjećate li se školica iscrtanih na sredini trotoara, po kojima su djevojčice bezbrižno skakutale? Kada ste ih posljednji put vidjeli?
