Ulazi Mujo u kupe u vozu.
Nasuprot njega sjedi plavuša u izazovnoj odjeći (minica, duboki dekolte).
Mujo bulji u nju bez prestanka.
Plavuša primijeti da je gleda, pa malo raširi noge i pokaže mu međunožje.
Muji se oči rašire od iznenađenja.
– Sviđa li vam se? – upita plavuša.
– Jes’, kako ne bi, odgovori Mujo.
– Hoćete da vam namigne?
Plavuša ponovo raširi noge i napravi pokret kao da mu “namiguje”.
Mujo je u potpunom šoku.
Zatim ga opet upita:
– Hoćete da vam pošalje pusu?
Plavuša ga zatim pita:
– Želite li sjesti pored mene?
Mujo odmah ustane, pređe na njenu stranu kupea i sjedne pored nje.
Plavuša nastavi:
– Želite li gurnuti dva prsta unutra?
Mujo je pogleda u čudu i kaže:
– Ma nemoj me zezati… zar može i zviždati?!
BONUS PRIČA: “Mujo i voz”
Nakon što je Mujo sjeo pored plavuše, još uvijek je izgledao potpuno zbunjeno. Voz je lagano tutnjao kroz noć, a kupe je bio skoro prazan.
Plavuša ga pogleda s osmijehom.
– Vidim da ste se baš iznenadili.
Mujo odmahne glavom.
– Ma jesam… nisam ja baš navikao na ovakve stvari u vozu.
Ona se nasmije.
– A često putujete?
– Putujem – kaže Mujo – ali obično sjedim sam i gledam kroz prozor.
Plavuša ga radoznalo pogleda.
– I šta najčešće mislite dok putujete?
Mujo slegne ramenima.
– Ma svašta… o životu, o poslu… ponekad o tome gdje sam krenuo, a ponekad ni sam ne znam.
Plavuša se nasloni u sjedište.
– Znači, vi ste filozof.
Mujo odmahne rukom.
– Ma kakav filozof… samo običan čovjek koji se stalno nečemu čudi.
U tom trenutku voz naglo zakoči na stanici, vrata kupea se otvore, a kondukter proviri unutra.
– Karte, molim.
Mujo počne pretraživati džepove, pa pogleda plavušu.
– Eh… izgleda da sam se toliko iznenadio da sam zaboravio gdje sam stavio kartu.
Kondukter se nasmije.
– Polako, imate vremena.
Mujo uzdahne i tiho promrmlja:
– Vidiš, čovjek krene na obično putovanje, a završi u avanturi.
Plavuša se nasmije i kaže:
– Pa to vam je čar putovanja.
A Mujo klimne glavom i zaključi:
– Istina… samo se nadam da sljedeći put neće biti još čudnije.
