Oglasi – Advertisement
Danas vam donosimo priču koja ima zanimljivu tematiku. Priče poput ove su sve popularnije na društvenim mrežama, te smo samim tim odlučili jednu podjeliti sa vama. O čemu se tačno radi i koja je priča u pitanju pročitajte u nastavku članka.
Aleksandar je sa 38 godina imao nekoliko velikih kompanija, prostranu vilu i bogatstvo koje mu je omogućavalo gotovo sve, ali nije uspijevao da pronađe ono što je smatrao iskrenim odnosom. Poslije iskustava zbog kojih je postao sumnjičav prema ženama koje su mu prilazile, odlučio je da buduću suprugu izabere na potpuno neuobičajen način: među dvadeset neudatih žena nije želio da vidi ničije lice, odjeću ili izgled, niti da zna bilo šta o njihovom porijeklu i statusu, već samo njihove ruke.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Njegov život spolja je ostavljao utisak čovjeka kojem ništa ne nedostaje. Bio je uspješan poslovni čovjek, vlasnik više kompanija i neko ko je zahvaljujući svom imetku mogao da živi bez materijalnih ograničenja. Međutim, upravo je novac postao razlog zbog kojeg je počeo da sumnja u motive osoba koje su željele da mu se približe.
Tokom godina oko njega su se pojavljivale žene koje su privlačile pažnju svojim izgledom i društvenim položajem. Među njima su, prema priči, bile manekenke, glumice i kćerke imućnih biznismena. Mnoge su ga uvjeravale da njegovo bogatstvo nema nikakvu ulogu u njihovom interesovanju i da ih privlači on kao osoba.
Aleksandar je, ipak, počeo da obraća pažnju na jednu stvar. Kada bi sakrio svoju stvarnu finansijsku poziciju ili ostavio utisak da mu posao ne ide dobro, ponašanje pojedinih žena prema njemu bi se, kako je primjećivao, veoma brzo promijenilo. Poslije više takvih iskustava više nije želio da se pri izboru partnerke oslanja na izgled, društveni status ili riječi koje je već mnogo puta čuo.
POZADINA DOGAĐAJA
Aleksandrova neobična odluka nastala je iz nepovjerenja koje se godinama gomilalo. Smatrao je da će, ako unaprijed ne zna ništa o izgledu, novcu, zanimanju ili porijeklu kandidatkinja, bar privremeno ukloniti faktore za koje je vjerovao da su ranije uticali na njegove veze.
Majklu je saopštio plan koji nije ličio ni na jedan prethodni zahtjev
Ideju je iznio jedne večeri nakon povratka u vilu. Tamo ga je čekao njegov pomoćnik Majkl, čovjek koji je već bio naviknut na različite zahtjeve svog šefa. Ovoga puta razgovor je, međutim, krenuo u pravcu koji nije očekivao.
„— Želim da se oženim.
— Kojom ženom?
— Ne znam.
— I ne želim da znam. Neka sudbina odluči umesto mene.“
— razgovor Aleksandra i Majkla
Već sljedećeg dana postalo je jasno šta pod tim podrazumijeva. Aleksandar nije želio klasične susrete, večere, razgovore o poslu i porodici niti predstavljanje kandidatkinja. Naprotiv, insistirao je da prije odluke bude uskraćen za gotovo svaku informaciju koja bi mogla da stvori unaprijed formiran utisak.
Njegovi pomoćnici dobili su zadatak da pronađu dvadeset neudatih žena koje se međusobno razlikuju. Nije želio da ih biraju prema ljepoti, novcu ili društvenom položaju. Aleksandar takođe nije smio da zna njihova imena, zanimanja, porodično porijeklo niti bilo koji drugi podatak koji bi mogao da utiče na njegov izbor.
Najneobičniji dio plana odnosio se na sam susret. Sve kandidatkinje trebalo je da budu prekrivene identičnim bijelim čaršavima, tako da se ne vide ni lice, ni kosa, ni odjeća, ni građa tijela. Jedino što je smjelo da ostane otkriveno bile su njihove ruke.
Majkl je pokušao da ga odgovori od ideje, smatrajući je nerazumnom, ali Aleksandar nije pokazao namjeru da mijenja odluku. Nekoliko dana kasnije sve je bilo pripremljeno upravo prema pravilima koja je postavio.
Dvadeset kandidatkinja i samo jedan detalj koji je smio da vidi
U velikoj sali vile postavljen je dugačak sto iza kojeg je sjedilo dvadeset žena. Svaka je bila pokrivena bijelim čaršavom, dok su ispred njih ostale ispružene samo ruke. Aleksandar je ušao u prostoriju praćen pomoćnicima i pripadnicima obezbjeđenja i odmah počeo da prolazi duž reda.
Prva kandidatkinja imala je vitke prste, uredan manikir i skupocjen prsten. Aleksandar joj je kratko dodirnuo dlan, zastao, a potom nastavio. Nije davao komentare, pa njegovi saradnici nisu mogli da procijene šta mu je privuklo pažnju, a šta nije.
Kod druge žene ponovo je vidio veoma njegovane ruke. Treća je nosila skupu narukvicu, dok je četvrta imala duge nokte. Redom je prilazio svakoj od njih, posmatrao šake i povremeno dodirivao prste ili dlanove, ostajući pri odluci da ništa drugo ne želi da zna.
„— Izabraću jednu od njih — izjavio je Aleksandar. — I tom ženom ću se oženiti.“
— Aleksandar
Kako je odmicao prema kraju reda, još nije pokazivao da je pronašao ono zbog čega je organizovao cijeli susret. Lice mu je ostajalo ozbiljno, a ljudi iza njega mogli su samo da prate postupak. Promjena je nastupila tek kada je stigao do jedne žene čije su ruke izgledale drugačije od prethodnih.
Na njenim prstima nije bilo prstenja, niti je oko zglobova nosila narukvice. Nokti su bili kratki i bez laka. Koža na dlanovima djelovala je suvlje i grublje, a pored palca nalazio se mali, stari ožiljak.
Aleksandar ovoga puta nije odmah krenuo dalje. Uzeo je njenu ruku, a žena se blago trgnula. Prstom je prešao preko ožiljka i nekoliko trenutaka ostao bez riječi, zadržavajući pažnju na detalju koji ga je očigledno zaustavio.
Nakon što je gotovo sve kandidatkinje već pregledao, odluka je stigla bez dodatnog razgovora i bez potrebe da vidi bilo šta drugo. Nije želio podatke o ženi, nije tražio da sazna njeno zanimanje niti je pokušao da provjeri da li bi promijenio mišljenje kada bi znao ko sjedi ispod čaršava. Izabrao je upravo nju.
VAŽAN TRENUTAK
Među rukama sa manikirom, prstenjem i narukvicama Aleksandra su zaustavile kratke nelakirane nokte, grublja koža i mali stari ožiljak pored palca. Nakon nekoliko trenutaka odlučio je da upravo žena kojoj pripadaju te ruke bude njegov izbor.
Reakcija njegovih saradnika promijenila je atmosferu u prostoriji
Čim je saopštio odluku, u sali je nastala tišina. Majkl je pogledao prema obezbjeđenju, a nekoliko prisutnih muškaraca razmijenilo je poglede. Njihovo ponašanje ukazivalo je na to da o izabranoj kandidatkinji znaju nešto što Aleksandar, zbog vlastitih pravila, još nije mogao da zna.
Majkl je zato pokušao da interveniše prije nego što se čaršav ukloni. Smatrao je da bi njegov šef trebalo prvo da čuje određenu informaciju, ali Aleksandar nije želio da pravi izuzetak upravo u trenutku kada je izbor već napravljen. Podsjetio ga je da je cijela zamisao zasnovana na tome da ništa ne sazna prije odluke.
Pomoćnik je pokušao da nastavi i započeo rečenicu riječima da je „ova žena…“, ali ga je Aleksandar prekinuo. Za njega je postupak bio završen: među dvadeset kandidatkinja odabrao je jednu i nije želio da dozvoli da naknadna informacija promijeni ono što je odlučio na osnovu jedinog detalja koji je sebi dozvolio da vidi.
„— Gospodine — pažljivo je rekao pomoćnik. — Bilo bi bolje da prvo saznate nešto.
— Ne.
— Ali ova žena…
— Rekao sam da ne želim ništa da znam pre nego što napravim izbor — prekinuo ga je Aleksandar. — Izabrao sam nju.“
— razgovor Majkla i Aleksandra
Aleksandar se tada okrenuo prema izabranoj ženi i naredio da joj skinu bijeli čaršav. Međutim, niko nije odmah reagovao. Nekoliko trenutaka tišine bilo je dovoljno da postane jasno da njegovi saradnici oklijevaju, iako on još nije znao zbog čega.
Kada je ponovio zahtjev, jedan od pripadnika obezbjeđenja konačno je prišao stolici. Uhvatio je čaršav i polako počeo da ga podiže, čime je Aleksandar prvi put od početka neobičnog izbora trebalo da vidi lice žene za koju je samo nekoliko trenutaka ranije rekao da je odabrao.
Čaršav je zatim potpuno uklonjen. Kada je ugledao ženu koja je sjedila pred njim, Aleksandar se, prema izvornoj priči, ukočio od šoka. Upravo je reakcija ljudi u prostoriji prije otkrivanja njenog lica nagovještavala da iza izbora postoji detalj koji on nije mogao da pretpostavi samo na osnovu njenih ruku.
Izvorni tekst, međutim, završava upravo u tom trenutku. Identitet izabrane žene nije otkriven, kao ni razlog zbog kojeg su Majkl i pripadnici obezbjeđenja pokušavali da zaustave Aleksandra prije skidanja čaršava. Poznato ostaje samo da je među dvadeset žena izabrao onu čije su ruke bile bez nakita i manikira, sa grubijom kožom i malim ožiljkom, a da ga je prizor nakon otkrivanja njenog lica potpuno zatekao.
