Richard se gotovo cijelo vrijeme ponašao kao da Mellody ne postoji. Nije uopće obraćao pažnju na nju. Bio je zamišljen i istodobno ljutit. Ona se počela osjećati suvišnom,smetnjom ovom naočitom muškarcu, koji najvjerojatnije ima važnijeg posla nego gnjaviti se njenim problemom. Zbog toga je bila pomalo iznenađena kad joj se Richard obratio. Zapravo, to nije bilo pitanje, već naredba. Ona bi sada radije rješavala problem koji ju je snašao, nego jela večeru u restoranu. U stvari, uopće nije bila gladna jer joj se želudac grčio od nervoze, joj je bilo i nelagodno što se nalazi sama u Richardovom društvu.
Svaki put kad bi pogledala u njega,osjetila bi nelagodu i grčenje u želucu. Richard je nekom telefonirao. Iz njegovog razgovora shvatila je da je pozvao osiguranje u svoj ured. Zatim je krenuo prema izlazu. Ispitivački je pogledao Mellody i propustio je ispred sebe. Spustiše se dizalom prema prizemlju. Tu se nalazio hotelski restoran. Bio je smješten na prostranoj natkrivenoj terasi. Kad su ušli u restoran, posluživanje večere je bilo u punom jeku. Konobari su se užurbano kretali oko stolova i svojim budnim očima promatrali goste, trudeći se da zadovolje njihove želje.
Potrebno članstvo BESPLATNO ( 100 ljubića )
Morate biti član nivo: BESPLATNO ( 100 ljubića ) za pristup ovom sadržaju.
