“Dok nisam doživeo kliničku smrt, nisam ozbiljno shvatao razgovore o zagrobnom životu. Smatrao sam to zabludom za vernike. I tada nisam ni razmišljao o smrti. Bio sam zaokupljen svojim poslom i ignorisao svoje tegobe, koje su se gomilale kao grudva snega. Imao sam srčane probleme i mučio me je bronhitis. Jednog dana, tokom jakog napada kašlja, srce mi je stalo. Trenutak pre toga, shvatio sam da je moj život završen”, ispričao je Vladimir Jefremov, naučnik i konstruktor, učesnicima međunarodnog kongresa fizike 2000. godine.
Jefremov je učestvovao u lansiranju prvih veštačkih satelita, kao i raketa koje su dopremile zastavicu SSSR-a na Mesec. Godine 1983. doživeo je kliničku smrt.
“Sedamnaest godina sam ćutao o onome što sam video u zagrobnom životu. Govoriti o tom iskustvu bilo je previše teško, a priznanje bi moglo da naruši moj naučni ugled”, objasnio je. Tek 2000. godine odlučio je da podeli svoja zapažanja sa naučnom zajednicom.
Foto: Shutterstock
Susret sa smrću
“12. marta 1983. godine, tokom napada kašlja, počeo sam da imam poteškoća sa disanjem. Kada sam shvatio da ne mogu više ni da udahnem, znao sam da je kraj. Mislio sam da će poslednji vazduh napustiti pluća, da ću zauvek izgubiti svest i da će svemu biti kraj za mene. Ali umesto toga, iznenada sam osetio neverovatnu lakoću“, ispričao je Jefremov.
Odmah potom, naučnik se našao kako leti unutar neke vrste cevastog objekta. Taj osećaj letenja bio mu je poznat iz snova. U njima je vežbao kontrolu leta i svestan svojih snova uspeo je da zadrži fokus kada je iskusio bazično stanje bdenja u toku kliničke smrti.
Foto: Shutterstock
Kontrola i posmatranje
“Kada sam shvatio da letim kroz cev, iz navike sam počeo da kontrolišem pokrete. Odlučio sam da prekinem let jer nisam razumeo kuda idem niti zašto. Prvo sam procenio svojstva sveta u kojem sam se našao, pa tek onda donosio odluke. Primetio sam strukture oko sebe koje bi se u našem poimanju mogle nazvati pejzažom, samo što su ovde bile uvrnute u cev“, rekao je Jefremov.
U tom iskustvu naučnik je primetio promene u svojoj svesti. Odjednom je mogao da prodre u suštinu svih stvari i fenomena, a odgovori su mu dolazili trenutačno, bez napora. Ubrzo je shvatio da njegovo znanje o fenomenima nadilazi ono što je poznavao na Zemlji.
Povratak rešenjima zemaljskih problema
Priseteći se svog života, Jefremov je video i nerazrešene probleme, poput pokvarenog televizora. Samo razmišljajući o tome, video je svaku komponentu uređaja. Takođe je uspeo da reši tehnički problem u konstruktorskom birou koji je trajao skoro dve godine – dizajn krstarećih raketa jednostavno mu se pojavio u mislima.
Foto: Shutterstock
Nenametljivo prisustvo
Na početku je mislio da je sam, ali ubrzo je osetio prisustvo koje ga nije plašilo. “Bilo bi glupo misliti da sam jedini ovde. Prisutno je bilo nešto nalik vantelenskoj informacionoj strukturi. Postepeno sam doživljavao interakciju sa ovom strukturom kao funkcionisanje dva entiteta. Jedan je bio vođa, drugi sledbenik. Kasnije sam shvatio da su mogućnosti ovog Vođeg Subjekta neograničene. On sve zna, svemoćan je i svuda prisutan. Upravo On je davao odgovore na sva moja pitanja”, objasnio je Jefremov.
Povratak i spoznaja
Jefremov je nakon povratka uspeo da reši sve probleme koje je naučio sa druge strane života. Analizirajući svoje iskustvo, zaključio je da život na Zemlji ne može nastati iz nežive materije – živa materija je fundamentalno složenija od nežive. Njene osobine ukazuju na postojanje duhovnog sveta.
“Svet koji sam posetio i svet u koji sam se vratio su informativni. Svi objekti u tim svetovima poseduju informacione karakteristike. Zagrobni i zemaljski svet su u stalnoj interakciji i zajedno čine globalni informacioni sistem. Ovo se ne kosi sa biblijskim tekstovima. Na primer, u frazi ‘U početku beše Reč’, Reč se odnosi na zajedničku informacionu osnovu”, zaključio je Jefremov.
Zaključak
“Postoji život i u zagrobnom životu, i on je drugačiji nego ovde. Naš svet je jednostavniji za razumevanje, sa stalnim zakonima prirode. U zagrobnom svetu, te konstante mogu biti promenljive. Sve formacije su informaciono definisane, a čovek svojim mislima može da utiče na njih. Zato tamo vidimo ono što želimo da vidimo”, poručio je Vladimir Jefremov.

































































