Rodila sam dijete s Downovim sindromom. Čim je moj muž čuo vijest, problijedio je, postao jako nervozan i rekao: „To dijete nije moje. Tražim test očinstva.” Pomislila sam: „Kakav kukavica!”, ali sam pristala na test.
Kasnije je moj liječnik došao u moju sobu, sjeo kraj mene, uzeo me za ruku i rekao: „Tvoj muž ne želi da to znaš, ali slučajno sam ga čuo dok je razgovarao sa svojom majkom, tvojom svekrvom, preko telefona. Govorio je o nekoj ostavštini koju će tvoje dijete uskoro naslijediti.
Koliko sam shvatio, iznos je ogroman, ali tvoje dijete će ga dobiti samo ako se potvrdi očinstvo. Tvoj muž se brine za dijete, nije ga strah toga što je rođeno s Downovim sindromom — samo je htio biti siguran da će vaše dijete imati dovoljno novca za daljnji život i svu terapiju koja će mu trebati zbog svog stanja.”
Bila sam šokirana kad sam to čula, zvučalo je kao neka bajka. Ali odlučila sam ne spaljivati mostove i razgovarala sam sa svojim mužem. Ispostavilo se da je liječnik govorio istinu. Nakon što je test potvrdio da je moj muž otac, naše dijete je naslijedilo imovinu od muževe pokojne bake. Sada ne moramo brinuti o novcu za terapije i budućnost našeg sina — tek je novorođenče, a već je mali bogataš.
izvor: brightside.me
