U današnjem članku osvrćemo se na jednu od najčešćih nedoumica koja se svake godine iznova javlja među vjernicima – dilemu o tome može li se na Svetog Nikolu posluživati mrsna hrana, iako praznik uvijek pada u vrijeme Božićnog posta. Rasprave o ovoj temi prisutne su u brojnim obiteljima, a mišljenja domaćina nerijetko su podijeljena između želje da počaste goste i potrebe da poštuju pravila Crkve.
Sveti Nikola, jedan od najštovanijih kršćanskih svetitelja, obilježava se 19. prosinca (6. po starom kalendaru) i njegova slava neizostavno pada u razdoblju Božićnog posta. Upravo zato se od vjernika očekuje da proslavu slave usklade s pravilima koja post nalaže.
Zašto je Nikoljdan uvijek posna slava?
Božićni post svrstava se među najstrože postove u pravoslavnoj tradiciji. To je razdoblje kada se vjernici duhovno pripremaju za rođenje Isusa Krista, suzdržavajući se od mrsne hrane i posvećujući više vremena molitvi i unutarnjoj sabranosti. Budući da Nikoljdan ne izlazi iz okvira posta, Crkva jasno propisuje da se tog dana služi isključivo posna trpeza, uz mogućnost ribe prema kalendaru.
No unatoč tome, svake se godine pojavljuju domaćini koji tvrde da je “slava slava” i da se tradicija ugošćavanja ne smije mijenjati, pa na stol iznose i mrsna jela. Pozivaju se na običaj, na želju da počaste prijatelje ili na uvjerenje da je “najvažnije okupiti se”, a ne striktno slijediti pravila posta.
Što kaže Crkva?
Teolozi i svećenici izričiti su – slaviti Nikoljdan uz mrsnu hranu jeste ozbiljan prekršaj postnih pravila. To nije pitanje subjektivnog stava ili “interpretacije”, već jasno utvrđenog crkvenog propisa.
Pritom upozoravaju na dvije ključne posljedice:
-
Domaćin koji služi mrsnu hranu u postu čini grešku samim činom neposlušnosti.
-
Takvo postupanje može izazvati sablazan među gostima, posebno među onima koji poste i koji se tog dana mogu naći u iskušenju.
Prema riječima teologa Hadži Dragana Popovića, “Nikoljdan je uvijek posna slava i nikada nije iznimka, jer pripada trećem po strogoći postu. Pravila se poštuju zato što su dio duhovne discipline, ne zato što se uklapaju u naše navike.”
Draško Đenović, također poznati teolog, naglašava da je posebno nedostojno ono što ponekad viđamo u praksi – da domaćin najprije iznese posnu trpezu kako bi “iskazao poštovanje”, a zatim iz kuhinje iznese mrsna jela. “To je licemjerje koje Crkva ne može opravdati”, upozorava Đenović, dodajući da je bolje slavu pomaknuti za dan kasnije nego kršiti post.
A što učiniti kada nas netko pozove na slavu s mrsnom trpezom?
Ovo je pitanje koje vjernici često postavljaju. Prema crkvenim učenjima, nije preporučljivo sudjelovati u takvoj proslavi, jer i samim prisustvom vjernik djelomično postaje sudionik čina koji se protivi pravilima posta.
Razlog je jednostavan – domaćin krši pravilo i dovodi gosta u duhovno iskušenje, a gost prihvaćanjem poziva podržava takvu praksu. Svećenici savjetuju da se takvim situacijama pristupi s poštovanjem, ali i s jasnim stavom: post je duhovna obaveza koja se ne može “odgoditi” radi običaja.
Zašto je ovo pitanje toliko važno?
Slava nije samo domjenak ni svjetovna svečanost. Ona je prije svega duhovni čin, posvećen svetitelju zaštitniku obitelji. Zbog toga dan slave mora biti u skladu s crkvenim ritmom, a ne s našim osobnim željama. Ako Crkva propisuje da je slava posna – onda tako treba biti.
To nije samo izraz poslušnosti, već i poštovanja prema tradiciji, vjeri i samome svetitelju.
Zaključna poruka
Dilema o tome je li dopušteno iznijeti mrsnu hranu na posnu slavu, u suštini, nije dilema. Tradicija je jasna, a crkveni propisi nedvosmisleni: Sveti Nikola se slavi posno, jer uvijek pada u vrijeme posta.
Pitanje koje ostaje za svakog vjernika glasi:
Hoćemo li poštovati post kao duboki duhovni čin, ili ćemo pod izlikom običaja i želje da udovoljimo drugima prekršiti pravila vjere?
Slaviti slavu na način koji je u skladu s vjerom ne samo da čuva duhovnu čistoću, nego i svjedoči istinsku privrženost svetitelju. A upravo je to suština slavlja – čast, poštovanje i zahvalnost, a ne raskoš trpeze.
