Jaki pljesak ispunio je cirkuski šator. Publika je bila oduševljena i pozivala je prekrasnu umjetnicu da se ponovno pokaže.
Dr. Frank i Solveig Abel bili su pod dojmom umjetničke točke mlade žene, ne sluteći kako je bolan za Caru Bennito bio svaki pokret. Svaki skok njezinog konja, svaki pojedini pokret tjerao joj je suze na oči. No njezina usta se nisu smijala – nitko nije znao čime ju je cirkuski direktor ucijenio i tjerao da svake večeri stavlja svoj život na probu…
-Nešto tako dobro več dugo nisam vidio! Dr. Stefan Frank je bio iskreno oduševljen. – Ta hrabrost! Ta čarolija! uzdisao je. – Ta lakoća kojom se kreće i skače gore-dolje – prekrasno!
-A o konju ni riječi? ironičnim glasom upitala je Solveig. Liječnikovo oduševljenje već joj je pomalo išlo na živce.
Doktor iz Griimvalda podario je svoju dugogodišnju partnericu nježnim pogledom. – Naravno, to je pravi rasni konj, potvrdio je stručno. – Vrlo je temperamentan i tim je više čudo što tako nježna osoba može njime tako suvereno vladati.
Solveig je stisnula usnice. – Ako smetam, ja mogu i otići, rekla je.
-Što to znači, Solveig? pitao je Stefan odmahujući glavom. – Želiš li mi pokvariti raspoloženje?
-Ne, ne želim, odgovori ona ljutilo. Mislim da ću se već sutra raspitati za nekog konja i početi s treningom.
Potrajalo je samo nekoliko sekundi dok Stefan nije shvatio njenu poruku, pa se nasmiješio i primio za ruku svoju lijepu direktoricu hotela. -Mislim da nas ipak povezuje nešto više od nekoliko lijepo izvedenih točaka na konjskim leđima.
Solveig se na te riječi smirila. Uzdahnula je duboko. Morala je priznati da svih tih zajedničkih godina, nikada nije imala razloga za ljubomoru. Možda bi već odavno bili oženjeni da oboje nemaju tako naporan i zahtijevan posao, što je brak činilo gotovo nemogućim.
Ali joj jednako tako bilo jasno da su privlačnog muškarca kakav je bio Stefan gledale i druge žene.
Ruth i Ulrich Waldner sjedili su u loži do njihove, tako da nisu ništa čuli niti primijetili od njihove male svađe. A kad su se nakon predstave našli u malom restoranu da bi nešto pojeli, Stefan i Solveig su ponovno bili jedna duša i jedno tijelo.
-Ulrichova nova obožavateljica ima dugu crnu kosu isprepletenu zlatnim vrpcama, primijetila je ironično Ruth, i dalje proučavajući jelovnik.
-Tada nije jedini, rekla je tiho Solveig – Nije ni čudo, jer je mlada umjetnica doista prekrasna.
Stefan je širom otvorio oči i nije vjerovao što je čuo. Ulrich Waldner i on su se kradimice pogledali, a njihova lagano nasmiješena lica jasno su govorila što misle o cirkuskoj krasotici.
