Usamljenost je emocija koja ne pogađa samo odrasle. Djeca, iako često okružena vršnjacima, također se mogu osjećati usamljeno. Međutim, za razliku od odraslih, njima je teško prepoznati i verbalizovati taj osjećaj.
Štaviše, mnogi stručnjaci upozoravaju da djeca nisu uvijek svjesna da se suočavaju s usamljenosti, pa je važno da odrasli prepoznaju simptome i pruže potrebnu podršku.
Prema dr. Jasonu Christophersonu, kliničkom psihologu i neuropsihologu, djeca emocije često izražavaju pojednostavljeno, pa ono što odrasli doživljavaju kao usamljenost, dijete može opisati kao dosadu ili osjećaj nelagode. Taj nesvjesni doživljaj usamljenosti može biti posebno izražen kod djece koja su obično društvena i željna igre s vršnjacima, a iznenada se povuku i gube interes za društvene aktivnosti.
Naučna istraživanja potvrđuju da izolacija među djecom, a posebno među tinejdžerima, povećava rizik od depresije i anksioznosti.
Neprofitna organizacija Mental Health America izvještava da dvije trećine djece u dobi od 11 do 17 godina osjeća stres zbog usamljenosti.
Kako prepoznati usamljenost?
Dr. Christopherson savjetuje da roditelji obrate pažnju na ponašanje djeteta. Ako dijete koje je inače aktivno i društveno, iznenada pokaže smanjen interes za kontakte s prijateljima ili se povuče u sebe, to bi mogla biti značajna promjena u ponašanju. U tom slučaju, važno je reagovati i pružiti emocionalnu podršku.
Podrška se može pružiti i kroz aktivno slušanje i usmjeravanje djeteta prema razumijevanju svojih emocija.
Kada dijete izražava dosadu ili nezadovoljstvo, roditelji mogu reći: “Zvuči kao da se osjećaš tužno” ili “To zvuči kao da te nešto muči.”
