Čovjek često ne cijeni ono što ima dok to ne izgubi. Ova poučna priča prati Ivana, muškarca koji je poželio mijenjati svoju ženu, uvjeren da će pronaći nešto bolje.
Kada bi noć padala, Ivan bi se vraćao kući s posla, sjedao na kauč, gledao televiziju i čitao novine. Njegova žena, dok bi kuhala večeru, prigovarala mu je kako ne radi ništa po kući, čak iako je Ivan zarađivao malo novca. Ova stalna negodovanja počela su mu smetati. Umjesto da se upušta u rasprave, Ivan bi često zatvarao uši ili napuštao prostoriju.
Sjećao se dana kada su se vjenčali, kada je njegova žena bila potpuno drugačija – lijepa, vesela i privržena. No, kako su godine prolazile, primijetio je promjene. Ona je postala nezadovoljna, stalno bi prigovarala, a Ivan je osjećao nesreću u braku. Jednog dana, frustriran situacijom, Ivan je stao na vratima i, gledajući prema nebu, izrazio svoju nezadovoljstvo životom.
Pitao se hoće li morati trpjeti takav nesretan život sa ženom koja samo gunđa i prebacuje za sve. Njegova molba nebu čini se da je bila uslišana. Njegova prva žena odlučila je napustiti ga. U suzama je pakirala svoje stvari i otišla kod roditelja. Ivan je ubrzo pronašao drugu ženu, uvjeren da će s njom pronaći sreću.
Međutim, i s njom su se pojavili isti problemi. Ivan je shvatio da nije problem u ženama generalno, već možda u njegovom načinu suočavanja s vezama. Svaka naredna žena u njegovom životu činila mu se gora od prethodne. Tek nakon niza neuspjelih odnosa shvatio je pravu vrijednost svoje prve žene. Nije je nikada saslušao, a ona mu je stalno prebacivala jer nije bio spreman čuti njezinu stranu priče.
Kada je odlučio pronaći je i zamoliti za oprost, saznao je da je već bila udana za drugoga, ali sretnija i ljepša nego ikada prije. Priča o Ivanu podsjeća nas na važnost slušanja, razumijevanja i cijenjenja onoga što imamo prije nego što donesemo odluke koje bismo mogli požaliti. Sreća može biti bliže nego što mislimo, a prepoznavanje vrijednosti ljubavi i pažnje ključno je za izgradnju sretnog života.
Izvor: svezazenu.net
